Rođen je 15. februara 1916. godine u Zagrebu, Hrvatska.

Put Draga Adolfa Štajnbergera je put radničkog revolucionara, koji je cijeli život posvetio radničkoj klasi i Komunističkoj partiji. Rano je prišao revolucionarnom omladinskom pokretu, i u njemu se izgrađivao u marksističkog revolucionara, da bi ubrzo postao i član SKOJ-a, Kao skojevac, neumorno vodi svoje drugove u štrajkove, demonstracije i druge akcije protiv bespravlja i eksploatacije. Svojim radom isticao se u mnogim akcijama zagrebačke radničke klase protiv režima.

Štajnberger pripada redu istaknutih jugoslovenskih boraca, koji su prenosili slavu i junaštvo po bojištima Španjolske, pomažući španjolskom narodu u borbi za slobodu. U Španjolsku odlazi kao dobrovoljac za vrijeme građanskog rata, i uključuje se u redove internacionalnih brigada. Isticao se kao veoma hrabar i snalažljiv borac. Kao dokaz njegove hrabrosti i odanosti idejama koje su ga dovele do španjolskog bojišta, može poslužiti činjenica da je Štajnberger, 1938. godine u Španjolskoj, postao član KP. Posle završetka rata u Španjolskoj, s nizom drugih jugoslovenskih boraca nalazio se u koncentracionom logoru u Francuskoj. Nešto kasnije, nalazio se na prisilnom radu u Njemačkoj, odakle se, sredinom srpnja 1941. godine, preko već uspostavljenog kanala za povratak španjolskih dobrovoljaca, s prvom grupom "Španjolaca" vraća u zemlju.

Poslije dolaska u Jugoslaviju, vrlo kratko je boravio u Zagrebu, odakle se prebacuje na oslobođeni teritorij na Kordun. Iskusni revolucionar Štajnberger se ističe u organiziranju prvih partizanskih jedinica u Perjasici, Kestenjcu, Veljunu, Klokoću i Kladuši. Najviše se zadržao u odredu u Šljivnjaku. Od prvog dana, Štajnberger se isticao u borbama, i svojim junaštvom služio kao primjer kako se komunist bori za slobodu domovine. Učestvovao je u mnogim akcijama i uništavao neprijatelja. Onemogućavao je neprijatelju pljačku i paljenje siromašnih domova, ubijao izdajice i druge suradnike neprijatelja. Hrabar ratnik, ubrzo je postao rukovodilac svojim drugovima. Među partizanima i narodom Korduna bio je poznat pod imenom Adolf.

Kada su Talijani, početkom 1942. godine, pokušali da pomoću Četničke izdaje razbiju jedinstvo partizanskih jedinica na području Korduna, Drago neumorno radi na raskrinkavanju četnika, zalažući se za jedinstvo partizanskih redova, za bratstvo i jedinstvo jugoslovenskih naroda.

Izvrstan vojni i politički rukovodilac, hrabar borac, Drago je bio pohvaljen od Štaba odreda i Štaba grupe odreda na Kordunu. Njegova politička i vojna aktivnost nije dugo trajala. Travnja 1942. godine, Drago Adolf pao je kao žrtva izdaje. Jedan vod 3. čete 3. bataljona. 2. odreda prišao je četnicima, pa su 3. travnja 1942. iznenadili 3. četu i razoružali je. S 3. četom se nalazio i komandant odreda Robert Domany, komesar 3. bataljona Branko Latas, komandir 3. čete Stevo Čuturilo i politički komesar 3. čete Drago Adolf Štajnberger. Sve su ih četnici iste noći (3. travnja 1942. godine) ubili, kod Balinka Peći, u Lici. Da se ne bi pronašla njihova tijela, bacili su ih u jamu Balinka, duboku oko 380 metara, u Ličkoj Jesenici. Godine 1966. jedna engleska speleološka ekipa pronašla je njihova tijela, pa su sahranjeni u zajedničku

grobnicu u Plaškom.

Kad je ubijen, Drago Štajnberger je bio politički komesar 3. čete 3. bataljona. 2. kordunaškog NOP odreda.

Narodnim herojem proglašen je 27. srpnja 1943. godine.