Osim Tomice, koji je rođen aprila 1914. godine u selu Johova, kraj Bosanske Dubice, Bosna i Hercegovina, Vaso Španović imao je još četiri sina i dvije kćeri, lako siromašan, uspeo je ne samo da Tomici omogući osnovno školovanje, već ga je uputio u Bosansku Dubicu, na učenje zanata. Radio je kao trgovački pomoćnik. Kratko vrijeme 1938. godine radio je i u jednom od holandskih rudnika. Prva saznanja o Komunističkoj partiji Tomica je dobio u društvu trgovačke omladine, koja je pripadala naprednom radničkom pokretu.

Poslije okupacije zemlje i dolaskom ustaša na vlast u Bosansku Dubicu, maja 1941. godine, Tomica je napustio posao, vratio se u selo i uključio u pripreme ustanka, i prvog dana, 27. jula 1941, kada je ustanak počeo, Tomica je zaplijenio karabin. U vrijeme borbe na dubičkom frontu, na Komlencu i Kruškovcu, koje su vođene sve do augusta 1941. godine, zbog sprečavanja ustaških zločina u potkozarskim selima, Tomica se svrstao u red najhrabrijih. A onda su uslijedile akcije na neprijateljska uporišta, u kojima su izrastali neustrašivi borci, desetari, vodnici i komandiri partizanskih četa, kakav je bio i Tomica Španović.

Poslije napada na žandarsku stanicu u Drakseniću, i uspješna akcije na neprijateljsko uporište u Podgradcima, 23. oktobra 1941, kada je Tomica predvodio grupu bombaša, primljen je u KPJ. U zauzimanju snažnog neprijateljskog uporišta na Mrakovici, 5. decembra 1941, Tomica je stajao na čelu voda kozarskog odreda. Za ličnu hrabrost i izvanredne uspjehe u ovoj značajnoj akciji sa svojom jedinicom, pohvaljen je naredbom komandanta 2. krajiškog odreda, doktora Mladena Stojanovića, i postavljen za komandira 3. Čete u 2. bataljonu.

Smjela je bila njegova zasjeda na obali Save, kada je potukao posadu na brodu-šlepu i zaplijenio velike količine žita i drugih namirnica; a odmah zatim, 1. januara 1942, s četom maskiranom u dubokom snijegu, dočekao je i prisilio na povlačenje ustašku satniju koja je pokušala da, preko sela Crnci, prodre u Draksenić. Velike uspjehe Tomičina četa je postigla u borbama s njemačkom grupom "Vute" iz 718. divizije, koja je, februara 1942, nastojala da izvuče svoj blokirani bataljon iz rudnika Ljubija.

S četom je prošao teške borbe u velikoj neprijateljskoj ofanzivi na Kozari. Kada je, 22. septembra 1942. godine, na kozarskom proplanku Paležu formirana 5. kozarska brigada, Tomica je postao komandir 2. čete u 3. Mećavinom bataljonu.

Poslije mnogih borbi na području Kozare i Podgrmeča, 5. kozarskoj brigadi povjeren je jedan od težih zadataka u bihaćkoj operaciji, koja je uspješno okončana 4. novembra 1942. Nešto kasnije, 18. novembra 1942, brigada je napadala položaje na liniji od Bosanskog Novog do rudnika Ljubija. U toj borbi, ispred bunkera kod Stare rijeke, s bombom u ruci, pao je smrtno pogođen i Tomica Španović, neustrašivi junak legendarne Kozare.

Otac Tomice Španovića, majka i dva brata također su dali živote u NOB-i.

Narodnim herojem proglašen je 27. novembra 1953. godine.