Rođen je 1918. godine u selu Lušcu, kod Berana, Crna Gora. Zemljoradnik. Član KPJ postao je 1938. godine. U NOB je učestvovao od prvog dana julskog ustanka 1941.

Rođen je u siromašnoj seljačkoj porodici. Poslije osnovne škole, bavio se zemljoradnjom. Kao sedamnaestogodišnjak, uključio se u napredni omladinski pokret, i 1935. postao član SKOJ-a. Odlikovao se izuzetnom hrabrošću i smjelošću. Zato je vrlo brzo zapažen kao neustrašiv u mnogim akcijama koje su KPJ i SKOJ vodili u beranskom srezu. Naročito se istakao u demonstracijama u Beranama, 1938, i na Zagradu, 1940. godine, kada se sukobio s policijom. Zbog otvorenog istupanja protiv žandarmerije, neustrašivosti i odvažnosti, stiče veliku popularnost u narodu, posebno među seoskom i školskom omladinom. U KPJ je primljen 1938. godine. Poslije sloma Jugoslavije u aprilskom ratu, po zadatku MK KPJ, radi na obučavanju omladine u rukovanju oružjem. Izvršava i druge zadatke u pripremama naroda za oružanu borbu protiv okupatora. Bio je među prvim borcima Lužačkog gerilskog odreda, kada je počela borba protiv okupatora. Naročito je ispoljio veliku prisebnost i hrabrost prilikom upada i talijanske jedinice u selo, s namjerom da ga uništi, a ljude poubija i odvede u internaciju. U trenutku kada je među mladim, neiskusnim borcima zavladala panika, pojurio je sam u susret neprijatelju, rafalima mitraljeza zaustavio prodor Talijana.

Istakao se izuzetnom hrabrošću u borbi za oslobođenje Berana, jula 1941, i kasnije u odbrani slobodne teritorije. Ujesen iste godine izvršio je više značajnih diverzantskih akcija, po zadatku političkog i vojnog rukovodstva NOP beranskog sreza, razoružavši čak i nekoliko neprijateljskih straža. Napravio je veliki borbeni podvig u bici na Pljevlja, 1. decembra 1941, kada je kao mitraljezac u vodu među prvima uspio da prodre u grad i zauzme dobro branjenu i utvrđenu zgradu gimnazije, odakle je tukao neprijatelja. Prilikom povlačenja partizana, sam je s mitraljezom štitio odstupnicu. Međutim, u jednom trenutku, mitraljez mu je otkazao, ali je Puljo bombama zaustavio nalet Talijana i tako omogućio povlačenje naših boraca. Boreći se po izuzetno hladnoj zimi, slabo obuven, promrzle su mu noge. Pošto je postao nepokretan, drugovi su ga sklonili kod rođaka u Trešnjevu, u andrijevičkom srezu. Ali, tu ga otkrivaju četnici, i promzla i gotovo nepokretna sprovode u kolašinski četnički zatvor. Odbio je, prkosno i nepokolebljivo, četničke ponude i nagovore da se odrekne Komunističke partije, uz garanciju da mu se pokloni život. Mada gotovo bespomoćan, hrabro je prkosio četnicima, nazivajući ih izdajnicima i ubicama naroda. Bio je izložen mukama, ali hrabri partizan nije slomljen. Među zatvorenicima su se dugo prepričavali detalji o nadčovječnoj izdržljivosti "mitraljesca Pulja". Njegove riječi: "Bilo živ bilo mrtav, ja sam komunist, i vi me samo takvog možete ubiti", bile su riječi o hrabren ja za sve zatvorenike da izdrže do kraja pred izdajnicima.

Stojanović je do kraja herojski izdržao sva mučenja, i na strijeljanju, 1942. godine u Kolašinu, prezrivo i prkosno gledao je svoje ubojice, poručujući im da će osveta brzo doći i da će partizani pobijediti.

Njegov lik neustrašivog heroja poslužio je našem književniku Mihailu Laliću da napiše nadahnuto kratku novelu "Mitraljezac Puljo", u kome je na umjetnički način prikazao lik borca-komunista koji se ne plaši smrti.

Narodnim herojem proglašen je 27. novembra 1953. godine.