Rođen je 25. juna 1917. u Novoj Varoši, Sandžak, Srbija. Odrastao je u trgovačkoj porodici, ali se, kao radnik, veoma rano povezao s naprednim radničkim pokretom. Član KPJ je od 1941. godine.

Poslije kapitulacije jugoslovenske vojske, na početku ustanka, Rode je među prvima stupio u partizane i učestvovao već u prvoj borbi partizana Nove Varoši protiv ustaša. Kasnije je učestvovao u svim borbama njegove jedinice u rajonu Zlatara, protiv okupatorskih jedinica i njihovih snaga. U mnogim borbama pokazao je hrabrost i snalažljivost, a najviše se istakao u borbi protiv četnika u Akmačićima. Ubrzo poslije toga, Stevović je postao politički komesar Drugog zlatarskog bataljona i član štaba Zlatarskog gerilskog odreda.

Početkom 1942. godine, u vrijeme neprijateljske ofanzive, odlukom Glavnog štaba za Sandžak, Stevović se, s grupom od oko 50 boraca, ponovo vratio na Zlatar, da nastavi borbu s narodnim izdajnicima i da oživi ustanak na toj teritoriji. Sve do 1943. godine njegova grupa je vodila ogorčene borbe sa znatno nadmoćnijim okupatorskim i kvislinškim jedinicama, koje su težile pod svojom kontrolom da zadrže teritorije srezova zlatarskog, mileševskog, sjeničkog i pribojskog. U tim borbama poginulo je više od polovine boraca čete, ali se četa, uz pomoć stanovništva, održala, obnavljajući redove novim borcima i sačuvala čestim mijenjanjem pravaca kretanja. Stevović je bio primjer borca i komuništa, koji je sve odluke viših komanda dosljedno izvršavao. Bio je hrabar i neustrašiv, i prema izdajnicima naroda neumoljiv. U svom kraju pohvatao je sve poznate četnike i kaznio ih.

Četvrtog aprila 1943, dok je bio pored ranjenog političkog komesara odreda Voje Lekovića, na Zlataru, iznenada su ih napali četnici; Stevović je u početku borbe ranjen, ali je nastavio borbu sve dok mu nije ponestalo municije. Kada je video da ga i snaga izdaje, oduzeo je sebi život, da ne bi pao u ruke neprijatelju.

Narodnim herojem proglašen je 27. marta 1953. godine.