Rođen je 1919. godine u Družetićima, Valjevo, Srbija. Član KPJ od augusta 1941. godine.

sela Ostobića, na putu Valjevo Okupacija Kraljevine Jugoslavije aprila 1941. zatekla je Miću u činu aktivnog podnarednika. Međutim, on nije htio da se preda snagama Vermahta i ode u ropstvo, već se s oružjem vratio u selo. Tu je počeo da surađuje s komunistima u pripremi oružanog ustanka protiv okupatora i kolaboracionista. Kada je, 11. jula 1941. godine, formirana Podgorska četa Valjevskog odreda, Mića je postao borac te čete. Već narednog dana, u borbi kod sela Gola Glava, ispoljio je veliku smjelost i snalažljivost. Zahvaljujući njegovoj hrabrosti, četa je u toj borbi zarobila grupu njemačkih vojnika. Sa svojom četom se naročito istakao u borbi 2. septembra 1941. godine, kod — Loznica, napavši njemačku kolonu koja se kretala od Krupnja prema Valjevu. U tom napadu, Mića je, s puškomitraljezom, tu kolonu sačekao na oko 50 metara, i zatim je po njoj osuo vatru. Kolona Nijemaca je bila razbijena, 3 kamiona uništena, a veliki broj njemačkih vojnika tada je ubijen i ranjen. Kada je Podgorska četa, septembra 1941. godine, prerasla u bataljon, Mića je postavljen za komandira čete. U toku njemačke operacije u zapadnoj Srbiji (poznatoj kao 1 neprijateljska ofanziva), on je sa svojom četom sačekao njemačke tenkove kod sela Grabovice, na putu između Valjeva i Šapca, i na njih s nekoliko metara bacio bombe. Poslije kratke borbe, Nijemci su se uz osjetne gubitke vratili u Valjevo. Tako su dijelovi 125. pješadijskog puka spriječeni da pljačkaju okolna sela i ubijaju nevine ljude, i drugom prilikom Mića je, sa svojom četom, sačekao u zasjedi njemačku kaznenu ekspediciju koja se kretala od Loznice prema Valjevu, i nanio joj teške gubitke, a ostatak natjerao u panično bijeg, prisiljavajući neprijatelje da na putu ostave opljačkanu stoku i hranu. Na dužnosti komandira čete Valjevskog odreda ostao je u Srbiji sve do 6. marta 1942. godine, a tada se, s dijelom Odreda, prebacio preko Drine, na putu za Bosnu. U Bosni je postavljen za vodnika Prateće čete Vrhovnog štaba, l u toj četi njegova hrabrost i snalažljivost uvijek su dolazile do izražaja, pa je izveo niz smjelih podviga. Takav je ostao sve do 30. septembra 1942. godine, kada je od četničke zasjede ubijen kod sela Mliništa (blizu Glamoča). Zasjeda je bila postavljena blizu Vrhovnog štaba, i na nju su, pored Miće, naišli dr Sima i Olga Milošević. Četnici su na njih otvorili vatru iz puškomitraljeza, i Miću pogodili u grudi, a Olgu ranili. Međutim, on je, iako teško ranjen, otvorio vatru iz svog automata, omogućujući dr Šimi i Olgi Milošević da se Borbu je vodio sve dok nije podlegao ranama.

Narodnim herojem proglašen je 7. jula 1953. godine.