Rođena je 1928. godine u selu Vrtoče kod Drvara, Bosna i Hercegovina. Majka Jelica i otac Pera imali su još tri kćerke i tri sina. Milka je pred rat završila osnovnu školu. Išla je u prvi razred građanske škole.

Poslije ustanka, iako još dijete, Milka se uključila u rad drvarske omladine. Učestvovala je u prikupljanju hrane i odjeće za partizane, u čišćenju grada, previjala je ranjenike, u pisanju i lijepljenju parola. Pred fašistički desant na Drvar postala je skojevka. Bila je tada kurir u Komandi mjesta.

Milka je bila vrijedna djevojka i nije se ni po čemu razlikovala od mnogih mladih Drvarčanki koje su u to vrijeme svim srcem prišle narodnooslobodilačkom pokretu.

Za vrijeme fašističkog desanta na Drvar, 25. maja 1944. godine, Milka Bosnić je učinila izuzetan podvig, primjer herojstva omladine Jugoslavije u narodnooslobodilačkom ratu.Neposredno pred desant, u Drvaru je formirana tenkovska četa 1. proleterskog korpusa. Ona je izvodila vježbe u okolini Drvara, tako da su Drvarčani poznavali nase tenkove i njihovu posadu.

U toku borbe protiv neprijateljskih padobranaca jedan naš tenk našao se u opasnosti da ga neprijatelj uništiti. U tenku su bili Dragoslav Radosavljević Soća, komesar tenkovske čete, vozač Spaso Đurašković i nišandžija Jelača. U jednom trenutku, Nijemci su na tenk nabacili ćebe, tako da je vozaču bio zaklonjen vidik. Svi članovi posade tenka bili su ranjeni i pretila je opasnost da padnu u ruke fašistima. U tom kritičnom trenutku pored tenka je prolazila grupa zarobljenih Drvarčana koje su Nijemci sprovodili. Medu njima bila je i šesnaestogodišnja skojevka Milka Bosnić. Uviđajući opasnost u kojoj se nasla posada tenka, Milka je iskočila iz kolone zarobljenika, pritrčala tenku i zbacila ćebe. Ranjenom vozaču ponovo se otvorio vidik, pokrenuo je tenk i nastavio borbu. Razbjesnjeli Nijemci, kojima je plijen tako iznenada izmakao, okomili su se na hrabru skojevku i sasjekli je bajunetama. Ubili su još mnogo Drvarčana, medu njima i Milkinu majku Jelicu i brata Zdravka.

Milkinog drugog brata, Đorda, Nijemci su ubili nekoliko dana kasnije. Otac Pero umro je godinu prije desanta, od tifusa, zajedno s najmlađom kćerkom Radmilom. Od brojne porodice ostale su dvije Milkine sestre, Dušanka i Dobrila, i šestogodišnji brat Vlado. Dušanka je i sama bila izvedena na streljanje, ali su je fašisti samo teško ranili. Uspela je da se izvuče iz gomile leševa, i s tavana obližnje kuće je promatrala kako joj Nijemci ubijaju sestru Milku.

U Drvaru, pored Muzeja ,,25. maj 1944. godine", stoje i danas ostaci partizanskog tenka. To je spomenik koji podsjeća na istinitu legendu o 16-godišnjoj djevojci čije je ime 25. maja 1944. godine ušlo u historiju, i koje će se uvijek spominjati kad se bude govorilo o podvizima mladih Jugoslavije u narodnooslobodilačkoj borbi.

Narodnim herojem proglašena je 17. maja 1974. godine.