Rođen je 1917. godine u selu Šujici kod Duvna, Bosna i Hercegovina. Posle završetka osnovne škole, u rodnom mjestu, radio je kao najamni radnik kod imućnijih seljaka, sve do 1936. godine, kada je otišao na rad u Sarajevo.

Tamo je radio na građevinama. Došao je u dodir s naprednim radnicima, preko kojih je dobio osnovna znanja o borbi za radnička prava. Kao pripadnik radničkog pokreta, učestvovao je u akcijama Komunističke partije Jugoslavije, a vjerojatno je tada i postao član Partije. Kada se 1940. godine vratio u Sušicu, odmah je počeo da se ističe kao borac protiv režima, reagirajući na nepravilne postupke ondašnjih rukovodilaca općine i drugih predstavnika vlasti.

Prvih dana ustanka 1941. godine, Himzo se povezao s grupom drugova koji su već bili izišli na Cincar-planinu i rukovodili organiziranjem ustanka. U martu 1942. stupio je u Livanjski partizanski odred. Kasnije je prešao u 5. crnogorsku brigadu, gdje je ubrzo bio zapažen kao hrabar i odvažan borac i kao čovjek izuzetnih vrlina. U svim borbama u kojima je učestvovao uvijek je dolazila do izražaja njegova hrabrost i herojstvo. Naročito se istakao u borbi s četnicima na prostoru Dolac—Velimlje, u gatačkom srezu. U toj borbi nekoliko puta je dolazilo do naizmjeničnih juriša, pa su se partizani izmiješali s četnicima i nastala je borba prsa u prsa. Himzo se u toj situaciji prvi snašao, stavio nož na pušku i počeo da ubija protivnike. Zbunjeni, četnici su počeli da se povlače, iako mu je u borbi, u jednom trenutku, bila prebijena ruka, Himzo je nastavio da se bori, sve dok se četnici nisu povukli.

U borbi koju je vodila 5. crnogorska brigada oko Livna, Himzo je među prvima uskočio u neprijateljske bunkere i nanio neprijatelju velike gubitke. U borbama koje su 1943. godine vođene za oslobođenje Prozora, Himzo je, kao dobrovoljac, učestvovao u kidanju neprijateljskih žicanih prepreka, a zatim je bombama uništio posadu dva i talijanska bunkera, uskočio u njih, i tako omogućio dalje napredovanje svojoj jedinici.

Poginuo je 22. marta 1943. godine u Kifinom Selu, u borbi s četnicima i Talijanima, kada je bombama, van zaklona, tukao neprijateljske položaje iz neposredne blizine. Mitraljez ga je pogodio u grudi, Himzo je nekoliko minuta kasnije izdahnuo. Sahranjen je u istom selu.

Narodnim herojem proglašen je 20. decembra 1951. godine.