Rođen je 21. lipnja 1919. u Rakovici, Karlovac, Hrvatska. Obućarski radnik.

Živio je u Zagrebu, gdje je 1938. stupio u Ujedinjeni radnički savez. Ubrzo se istakao političkim radom među radničkom omladinom. Godine 1940. primljen je u Komunističku partiju. Kao član Partije, još proširuje politički rad s omladinom, ističući da je neophodna suradnja radničke i seljačke omladine.

Poslije okupacije i formiranja NĐH, jedan je od glavnih organizatora akcija omladinskih udarnih grupa u okupiranom Zagrebu. U to vrijeme izabran je i u Mjesni komitet SKOJ-a za Zagreb. Prepoznat od ustaških agenata na ulici, uhapšen je 5. kolovoza 1941. godine, a ubrzo zatim interniran u logor u Jasenovcu. U logoru nastavlja da radi s omladinom, nastojeći organizirati internirane omladince, U siječnju 1942, prebačen je u logor Stara Gradiška, gdje je izabran za sekretara logorskog partijskog rukovodstva. Zbog političkog djelovanja među zatvorenicima, nekoliko puta je bio u samici.

Radeći kod nekog ustaše kao posilni, Ivan Sabljak je uspio, preko nekih logoraša upućivanih na rad van logora, da uspostavi vezu s Kozaračkim partizanskim odredom. Bilo je planirano da Odred napadne logor i oslobodi zatočenike. U tome je trebalo da daju pomoć i komunisti logoraši. Njih je za tu akciju pripremao Ivan Sabljak, organizirajući krađe oružja od ustaša u logoru.

Oslobođenje zatočenika bilo je planirano za ljeto 1944. godine; no, ustaška nadzorna služba uspjela je da otkrije plan akcije. Ubrzo su saznali da je glavni organizator pokušaja bijega Ivan Sabljak. Bačen je u samicu, ali unatoč mučenju nije odao ostale organizatore akcije, Kada su uvidjeli da od njega ne mogu ništa saznati, poveli su ga, jedne noći u listopadu 1944. godine, na strijeljanje. Nastojeći iskoristiti posljednju priliku za bijeg, Ivan Sabljak je počeo bježati, ali su ga u bijegu ustaše ubile.

Narodnim herojem proglašen je 24. srpnja 1953. godine.