Rođen je 14. rujna 1914. u Delnicama, Hrvatska. Kada mu je bilo šest godina, ostao je bez roditelja. Još kao dječak otišao je u Vojvodinu, i zaposlio se u Riđici. Učio je brijački zanat, koji nije izučio, jer ga je vlasnik brijačnice tjerao da radi druge poslove. Poslije četiri godine, vratio se u Delnice, i zaposlio se kao fizički radnik. Okupaciju Jugoslavije dočekao je kao simpatizer KP.

U Delničku partizansku četu otišao je 6. listopada 1941. godine. Pokazao je izuzetnu hrabrost kada se, s još jednim drugom, dobrovoljno javio za opasan zadatak. Naime, u Delnicama je bilo nekoliko ljudi koji su bili protivnici NOP-a. Među njima se isticao Ladislav Šporer, ustaški doušnik i krivac za smrt jednog skojevca. Delnička četa je donijela odluku da ga ubije. Milan je krenuo prema Delnicama, koje je okupator već bio opasao bodljikavom žicom i bunkerima. Uspio se provući mimo neprijateljskih straža, i uspješno izvršiti zadatak.

Kao izvrstan skijaš, bio je komandir skijaškog voda, a zatim je postavljen za komandira Delničke partizanske čete. U KP primljen je 1942. godine.

Sredinom 1942, neprijatelj je namjeravao napasti Moravičku partizansku četu, koja je imala logor na Litoriću. O tome je Štab Pete operativne zone Hrvatske obavijestio Delničku četu, koja je s komandantom Milanom Rustanbegom stigla na vrijeme, zauzela pogodne položaje i odbila neprijateljski napad.

Kad je, u srpnju 1942, formiran Udarni bataljon 2, primorsko-goranskog NOP odreda, u njegov je sastav ušla i Omladinska četa bataljona "Goranin", s komandirom Milanom Rustanbegom. Dužnost komandira Omladinske čete Milan je obavljao i u 6. brigadi NOVH, koja je formirana polovinom listopada 1942. Godine 1943. Milan je postavljen za komandanta bataljona "Matija Gubec". Kao komandant bataljona, postigao je izvanredne uspjehe u napadu na neprijatelja kod Broda na Kupi, i na cesti Crni Lug — Gerovo.

U drugoj polovini 1943. Milan Rustanbeg je upućen na karlovačko područje, gdje je, kao iskusni vojni rukovodilac, preuzeo dužnost komandanta 1. karlovačkog partizanskog odreda, Početkom 1944, Milan je opet u svom Gorskom kotaru, sada kao komandant 2. brigade 13. primorsko-goranske divizije. S brigadom je postigao značajan uspjeh u napadu na neprijateljski aerodrom kod Kikovice. Prilikom napada na neprijateljski garnizon u Zlobinu, 23. rujna 1944, teško je ranjen. Ubrzo je podlegao ozljedama.

Narodnim herojem proglašen je 27. studenog 1953, godine.