Rođen je 17. siječnja 1901. godine u Moščenici, Petrinja, Hrvatska, u siromašnoj seljačkoj porodici. Još od najranijeg djetinjstva morao je sebi zarađivati kruh, a uz to i pomagati roditelje. Poslije završene osnovne škole, zaposlio se kao čuvar stoke u tvornici "Gavrilović" u Petrinji. Ubrzo je otišao u Sisak, na kovački zanat. Kada je završio zanat, zaposlio se na željeznici, u Sisku, a kasnije radi u željezničkoj ložionici u Subotici.

Još kao šegrt, Ivan je pripadao naprednoj omladini, a u Subotici je sindikalni funkcioner. Njegov rad ubrzo je zapazila policija, pa je protjeran iz Subotice. Rukavina tada odlazi u Vinkovce, gdje nastavlja rad u Pokretu. Zbog te aktivnosti ponovo je, 1937. godine, protjeran iz Vinkovaca u Sisak. U Sisku se zaposlio u Ložionici, i odmah je povezao s partijskom ćelijom Ložionice. Tu je, 1937. godine, postao član KP. Do okupacije, Rukavina je neumorno radio, sudjelovao u štrajkovima, demonstracijama i drugim akcijama.

Kada je, 22, lipnja 1941, Vlado Janić otišao s prvom grupom komunista iz Siska u partizane, Rukavina je preuzeo dužnost sekretara Gradskog komiteta KPH Siska. Sada Rukavina još neumornije radi, a često i sam izvodi akcije. Tako je, srpnja 1941, Siđo podmetnuo minu pod vlak, koji je ulazio u sisačku stanicu. Poslije te akcije, uhapšen je i podvrgnut mučenju; ali, kako ništa nije priznao, pušten je na slobodu. Pored borbenih akcija, Rukavina je formirao i narodnooslobodilački odbor Siska, organizaciju Antifašističke fronte žena, i posebno pomogao u radu omladinske organizacije. U Sisku je ostao do 1943, kada je bio prinuđen, zbog opasnosti od hapšenja, da ode na slobodnu teritoriju Banije, gdje je nastavio rad. Međutim, kada je saznao da je u provali u partijsku organizaciju Siska uhapšena Nada Dimić, i da je u pokušaju bijega iz zatvora teško ranjena i uhapšena, odlučio je da dugogodišnjeg aktivista Partije, koju je dobro poznavao iz ilegalnog rada, oslobodi. Preobučen u ustašku uniformu, ušao je u sisačku bolnicu. Stražara koji je čuvao Nadu Dimić razoružao je a njoj viknuo da se spremi i ide s njim. No, plan nije uspio. U bolnici je nastala uzbuna. Siđo je potrčao prema izlazu, i Nijemcima koje je sretao vikao: "Gore je partizan", a sam je uspio pobjeći na slobodnu teritoriju.

Poginuo je u selu Roženici, 27. prosinca 1943, kada je pošao da razoruža njemačkog vojnika koji se krio u jednoj osamljenoj kućici. Kada je prišao vratima, Nijemac ga je ubio puškomitraljezom. Poginuo je kao potpukovnik NOVJ.

Ivan Rukavina Siđo, hrabri borac i iskusni revolucionar, dao je za slobodu svog naroda život svoje supruge, sina-partizanskog kurira i vlastiti život.

Narodnim herojem proglašen je 20. prosinca 1951. godine.