Rođen je 1922. godine u Žegaru kod Bihaća, Bosna i Hercegovina, u siromašnoj seljačkoj porodici. Osnovnu školu završio je u Bihaću, a zatim je učio obućarski zanat. Kao mlad radnik, gotovo dijete, stupa u napredni radnički i omladinski pokret. Godine 1938. postao je član podružnice Saveza zanatsko-industrijskih radnika u Bihaću (URSJ). Početkom 1939. godine aktivno učestvuje u organiziranju obućarskih radnika u sklapanju kolektivnog ugovora za povišenje radničkih nadnica; ugovor je s poslodavcima potpisan istog dana kad je akcija pokrenuta.

Godine 1940, kada je pokrenuta akcija za socijalno osiguranje svih zaposlenih, za povišenje nadnica i sklapanje kolektivnog ugovora s 130 radnika zaposlenih na izgradnji vojnih kasarni u Žegaru, organizira prikupljanje novčane pomoći. Ističe se u prikupljanju pomoći prilikom štrajka rudara u Ljubljani, kao i pomoći našim dobrovoljcima koji su se na strani Republike borili u španskom građanskom ratu.

Zbog naročite aktivnosti u izvršavanju zadataka u svim akcijama koje je organizirala mjesna partijska organizacija, kao provjeren omladinac, primljen je 1939. godine u SKOJ, a 1940, godine u KPJ. Aprila 1941. godine postao je član MK KPJ za Bihać.

Kada mu je Partija povjerila zadatak čuvanja partijskog materijala (leci, okružnice, "Proleter", "Istoriju SKP (b)"), ispoljio je naročitu umješnost u čuvanju i rukovanju ovim materijalom. Pošto mu se kuća nalazila u blizini groblja, on je sve ove materijale čuvao u grobnici, tako da, i pored svih hapšenja i premetačina stanova članova KPJ i SKOJ-a, koje su vršili policija i žandari, pa čak i zloglasni beogradski agenti Kosmajac i Vujković — nisu pronađeni ovi materijali, niti je izvršena provala u Mjesnoj partijskoj organizaciji. Prilikom dolaska u Kamensko (Lika), donio je prijemnik "(Istorije SKP(b)", koji je, u danima ustanka 1941, godine, bio jedini i prvi primjerak koji se počeo umnožavati za potrebe članstva KPH u operativnoj grupi ličkih partizanskih odreda.

Do jeseni 1941. godine ilegalno radi u Bihaću, zatim se prebacuje u Kamensko (Lika), gdje stupa u jednu od četa Operativne grupe ličkih partizanskih odreda. Poslije kratkog zadržavanja u Kamenskom, na poziv OK KPJ za Podgrmeč, stupa u Bihaćku četu 1. krajiškog narodnooslobodilačkog partizanskog odreda.

Već u prvim akcijama istakao se velikom hrabrošću. U početku, naoružan samo kocem, jurišao je na neprijatelja. U borbama se uvijek nalazio na čelu jedinice, l u najtežim situacijama ostajao je uporan i odličan. Neustrašiv, druželjubiv, uvijek veseo i nasmijan, uspio je da dobije simpatije naroda i boraca. U borbi stečenim autoritetom, provodeći politiku NOP uspješno je radio na suzbijanju bratoubilačkog pokolja i stvaranju bratstva i jedinstva.

Početkom 1942. godine, po direktivi OK KPJ za Podgrmeč, odlazi na dužnost zamjenika političkog komesara omladinskog bataljona 5. krajiškog narodnooslobodilačkog partizanskog odreda.

Juna 1942. godine, u borbama za oslobođenje Glamoča istakao se u jurišu na položaje talijanskih fašista. Tada je i ranjen. Novembra 1942. godine, u borbama za oslobođenje Bihaća, ističe se u borbi s ustaško-domobranskim jedinicama u selu Golubiću. Potom se istakao, više puta, i kao borac i kao starješina.

Poginuo je 4. juna 1943. godine u selu Vijaćanima, kod Prnjavora, kad je, iz stojećeg stava, puškomitraljeskom vatrom zadržavao nadiranje Nijemaca.

Narodnim herojem proglašen je 5. juna 1951. godine.