Rođen je u sitno-službeničkoj porodici, 27. novembra 1899, na Ilidži, Sarajevo, Bosna i Hercegovina. Osnovnu Školu učio je u Visokom i Sarajevu, gdje je 1918. završio i gimnaziju, s odličnim uspjehom. U gimnaziji je učio njemački, ruski, francuski i latinski jezik. Još u to vrijeme upoznaje se s djelima Hegela, Marxa, Engelsa i Bebela, i opredjeljuje se za radnički pokret. U VII razredu gimnazije postao je član Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine.

Posle završetka gimnazije, Ognjen se upisuje na Filozofski fakultet u Zagrebu. U vrijeme stvaranja države Srba, Hrvata i Slovenaca, kao mlad student, djeluje na liniji ljevice u socijaldemokratskom pokretu Hrvatske. Radi na stvaranju jedinstvenog jugoslavenskog radničkog pokreta, ujedinjenju socijaldemokratskih partija i stvaranju Komunističke partije Jugoslavije.

Pošto je rukovodstvo Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije bilo protiv tog ujedinjenja, Ognjen s još nekim predstavnicima zagrebačkih socijaldemokratskih organizacija, 27. marta 1919. godine, objavljuje "Manifest opozicije", pozivajući da se ide na kongres ujedinjenja zbog obrazovanja jedinstvene socijalističke partije jugoslavenskog proletarijata. Stvaranjem KPJ, 1919, postaje njen član. Zbog revolucionarne aktivnosti, zagrebačka policija protjeruje ga na 5 godina u Sarajevo. Ali, umjesto u Sarajevo, on emigrira u Beč, odakle odlazi u Prag, pa u Berlin, i ponovo u Beč. Tamo nastavlja da studira matematiku, fiziku i filozofiju, i da proučava Marxa, Engelsa, Lenjina, Plehanova, Kauckog. U Beču radi i u birou Balkanske komunističke federacije i surađuje u njenom listu "Balkanska federacija".

Krajem 1923, Ognjen se vraća u zemlju. U Beogradu ga hapsi policija, posle čega je bio osuđen na mjesec dana zatvora. Sljedeće godine, posle završetka studija, dobio je mjesto suplenta u Drugoj državnoj gimnaziji u Sarajevu, gdje je naredne četiri godine predavao matematiku. Istovremeno radi na stvaranju partijskih organizacija, bori se protiv frakcija, surađuje u časopisu "Radnički pokret", i 1928. postaje član Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu. Pošto je te godine, kao politički nepodoban za vladajući režim, otpušten iz službe, odlazi, po partijskoj direktivi, u Zagreb, gdje živi polu-legalno i postaje glavni urednik "Borbe", organa KPJ.

Poslije zavođenja šestojanuarske diktature, "Borba" je bila zabranjena, a Ognjen uhapšen, 1929. godine. Posle 3 mjeseca zatvora u Zagrebu, protjeran je u Korenicu, zavičajno mjesto njegovih roditelja, odakle je sproveden u Sarajevo, gdje je sedam mjeseci proveo u zatvoru.

Marta 1930. godine izveden je pred Državni sud za zaštitu države u Beogradu, i bio osuđen na

7 godina robije i trajan gubitak časnih prava. Na robiji u sremsko-mitrovačkoj kaznioni razvija bogatu marksističko-pedagošku aktivnost među političkim zatvorenicima. Objašnjava im osnovne principe marksizma i piše za njih popularne udžbenike iz oblasti dijalektičkog i historijskog materijalizma.

Surađuje u ilegalnom robijaškom časopisu ZB (Za boljševizaciju) i uči starogrčki, talijanski,

španski i esperanto, tako da se mogao služiti skoro svim evropskim jezicima. U zatvoru je napisao studije o Vargi i Talhajmeru, preveo Lenjinova djela: "Materijalizam i empirokriticizam" i "Imperijalizam kao najviši stadij kapitalizma", zatim "Manifest komunističke partije" Vitfogelovu "Istoriju građanskog društva"...

Posle izlaska s robije, 1936, Ognjen je ponovo interniran u Korenicu, a zatim je dobio odobrenje da se nastani u Zagrebu, ali s ograničenim pravom kretanja.

S Božidarom Adžijom uređivao je časopise: "Znanost i život", "Kultura", "Izraz", "Književni savremenik" i "Naše novine". Objavio je, za potrebe radnika, "Rječnik stranih riječi" i "Politički rječnik", zatim više analiza i radova o suvremenoj naučnoj i filozofskoj misli.

Dosta njegovih radova ostalo je neobjavljeno, a mnogi rukopisi su izgubljeni. Posle V zemaljske konferencije KPJ, držao je predavanja iz dijalektičkog materijalizma na kursu koji je Centralni komitet KPJ obrazovao za visoke partijske rukovodioce. Kao član agitpropa CK KPH. radio je na partijskim ideološko-političkim poslovima do hapšenja.

Kao jedan od filozofski i marksistički najobrazovanijih komunista, Ognjen je svojom agitaciono-propagandnom i publicističkom djelatnošću dao veliki udio u borbi Partije za emancipaciju našeg kulturnog života i u populariziranju materijalističkog shvaćanja prirode, društva i ljudskog mišljenja, kao i u teorijskoj pripremi kadrova za revoluciju.

Po nalogu Mačeka i Šubašića, Ognjen je, noću između 30. i 31. marta 1941, uhapšen zajedno s više komunističkih aktivista, naprednih intelektualaca i radnika, i zatvoren u zatvoru na Savskoj cesti. Posle stvaranja Nezavisne Države Hrvatske, predat je ustašama, koje su ga prebacile u logor Kerestinec, i poslije tromjesečnog mučenja, zajedno s grupom revolucionara, strijeljale 9. jula 1941, u Maksimirskoj šumi. Prilikom strijeljanja nije dozvolio da mu vežu oči, već je ustašama doviknuo: "Pucajte, vi ste banda ubojica!"

Narodnim herojem proglašen je 26. jula 1945. godine.