Rođen je 17. aprila 1913. godine u selu Veliki Gradac, Glina, Hrvatska. Potječe iz siromašne seljačke po rodice. Kao dijete ostao je bez oca i majke, pa je živio s djedom, bakom i stričevom dvanaesto članom porodicom. Kako je morao čuvati stoku, jedva je uspio završiti tri razreda osnovne škole. S 13 godina odlazi od kuće, i zapošljava se na pilani u Dodušima.

Skraćeni vojni rok od 9 mjeseci sluzi 1937, u Prizrenu. Vraća se u selo, gdje na svega tri jutra zemlje zasniva porodicu, ali ga siromaštvo tjera na posao sezonskog radnika i nadničara.

vojske i s mađarske granice — pr Aprila 1941, u Sisku, u rezervi, saznaje o zločinačkoj ustaškoj organizaciji, doživljava rasulo stare jugoslavenske eko Daruvara, Grubišnog polja, Siska — uspijeva doći do Petrinje, gdje mu ,,Mačekova zaštita" oduzima vojnu opremu i oružje. Iz pritvora u Petrinji, Gigac je pobjegao, i preko Banskog Grabovca došao u selo.

Kako su ustaše još prije ustanka počele masovna zvjerstva nad srpskim narodom Banije, Gigac se sklanja u obližnju šumu Anđelina kosa, kao i mnogi drugi muškarci, i tek povremeno navraća kući. Prije akcije partizana Vasilja Gaćeše na neprijateljsko uporište Banski Grabovac, 23. jula 1941., Petrović učestvuje u odbrani svoga sela od ustaških nasrtaja; 10. augusta 1941, kada Vasilj Gaćeša s grupom ustanika prolazi kroz njegovo selo, Adam stupa u Gaćešin odred. Već u prvim akcijama ističe se Gigac; posebno je zapažen u borbama s ustašama kod sela Maje, gdje zarobljava karabin s 60 metaka. U oktobru 1941, postaje desetar. Tri puta učestvuje u borbi s ustašama na Zrinju; posebno je zapažena njegova smjelost, kao komandira voda, u napadu na ustašku posadu u Dodošima, gdje na čelu grupe bombaša uništava veliku grupu ustaša koja je došla da ubija i pljačka u selu. Hrabri komandir, ubacivši bombe u jednu kuću, uskače u nju i ubija dvojicu poznatih krvnika.

Slijedi napad na žandarmerijsku stanicu u Kralievčanima. u kojem ima zadatak da napadne općinsku zgradu koju je čuvalo nekoliko stražara.

Gigac je upao u zgradu i ubio dvojicu neprijateljskih vojnika, pa iz nje uspio iznijeti dvije puške, 3 pisaće mašine i drugi kancelarijski materijal.

Kao voda bombaške grupe, Petrović je iznenadno upao u željezničku stanicu Bačuga, gdje je ubio 6 ustaša, a petoricu zarobio. Zatim upada u prostorije petrinjskog vodovoda, prethodno ubijajući stražare, i zarobljava 13 domobrana, dvojicu ustaša, i zapljenjuje 11 pušaka i puškomitraljez.

U KPJ primljen je 17. aprila 1942. On je već tada poznat svim borcima i narodu Banije po smjelim akcijama i junaštvu. Na cesti Novi— Krupa, Adam pokazuje osobitu smjelost i junaštvo, kad s jednim borcem pretrčava brisani prostor i dolazi do samog ustaško-domobranskog utvrđenja. Dok je grupa boraca s raznih strana pucala na utvrđenje, Gigac se odjednom pojavio pred neprijateljskom posadom, rekavši im da su opkoljeni i da se predaju. Vidjevši ga pred sobom, tako sigurna, pokazali su bijelu maramicu: 50 domobrana i ustaša je zarobljeno, sa svom ratnom spremom. Od tada, Gigac kao komandir 1. čete 1. bataljona 1. banijskog partizanskog odreda učestvuje u nizu akcija.

Petrović je primjerom učio borce hrabrosti, vodeći brigu o svakom pojedincu. On je primjer sposobnog komandira, zato ga borci vole i cijene.

Kako je ustaško-domobranska posada u Banskom Grabovcu bila velika prepreka u širenju slobodnog područja, domišljati komandir Adam Petrović preobukao je dva voda partizana u domobranske uniforme, i ušao od sela Bačuge u ovo snažno utvrđenje. Tada je zarobio 60 ustaša i domobrana, sa svom ratnom spremom. Zbog blizine drugih neprijateljskih uporišta, Gigcu nije uspjelo uništiti bunker i zgradu Sokolskog doma u kojem je neprijatelj bio utvrđen, ali je to učinio već toga dana navečer, s desetinom partizana.

U Ravnom Rašću sam ulazi u zgradu neprijateljskog utvrđenja, rukama hvata stražara i zarobljava 27 domobrana i ustaša. Slijede akcije operativnog ficira Adama u Štabu 3. bataljona 16. brigade 7. divizije, na Hrvatskom Čuntiću i na Lebrenici, iznad Bosanskog Novog, gdje zarobljava 200 domobrana i ustaša, i 3 Nijemca s većom količinom oružja i municije. U borbama 7. banijske divizije, od Klasnića i Brubnja, Adam vodi usputne borbe do Prozora, a zatim učestvuje u svim bitkama s njemačkim, ustaškim i četničkim snagama u četvrtoj i petoj neprijateljskoj ofenzivi. Veliki junak Banije svjedok je i stradanja svog naroda koji je bio na putu s divizijom. Poslije povratka na Baniju, Gigac je komandant bataljona u 2. brigadi 7. banijske divizije. Učestvuje u svakodnevnim akcijama divizije, a posebno junaštvo pokazuje u borbi, marta 1944, kod Šarenog mosta, blizu Kostajnice. Hrabri komandant, puzeći, došao je na dvadesetak metara od dvojice njemačkih oficira, kao prethodnice, i uspio ih ubiti. Međutim, u brzom naletu Čerkeza je teško ranjen. Ostao je sam, teško ranjen. Imao je samo revolver s dva metka. Otkočio ga je, s namjerom da se ubije ako bi pošli prema njemu. Nije im htio pasti živ u ruke. Kad je čuo riječi drugova. znao je da je spašen. Otpremljen je u partizansku bolnicu, u selo Žirovac. Iako još nezacijeljenih rana, poslije svega 15 dana liječenja, otišao je u bataljon. Ponovno je ranjen kod Sunje, u selu Mala Graduša, i otpremljen u partizansku bolnicu Debelo brdo, kod Brestika, a onda u oslobođenu Glinu, gdje mu je noga amputirana. Tako se Adam Petrović morao zauvijek oprostiti od svog bataljona. Do kraja rata aktivno radi u Općinskom narodnooslobodilačkom odboru Mali Gradac.

Poslije oslobođenja, radi u društveno-političkim organizacijama opčine i kotara Glina. Predsjednik je općinskog odbora SUBNOR-a i rezervnih vojnih starješina. Pored Ordena narodnog heroja i Partizanske spomenice 1941, odlikovan je s više odlikovanja i priznanja.

Narodnim herojem proglašen je 24. jula 1953. godine.