Rođen je 1. marta 1913. godine u selu Berilju, Prokuplje, Srbija. Potiče iz zemljoradničke porodice.

Srednju školu pohađao je u Prokuplju, Beogradu i Leskovcu. Studirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu. Godine 1933. primljen je u KPJ. Iste godine izdao je u Leskovcu zbirku pjesama "Okovi i bez okova." Držao je predavanja na Narodnom univerzitetu, a svoje tekstove političke i socijalne sadržine objavljivao u listu "Glas" u Leskovcu.

Od 1935. studirao je na Ekonomskom fakultetu u Pragu, kao stipendist Praške banke. Tamo je izabran za predsjednika Udruženja jugoslovenskih studenata, koje je imalo oko 200 članova, i za sekretara jedne od dviju partijskih ćelija jugoslovenskih studenata.

Nekoliko mjeseci prije održavanja Svjetskog omladinskog kongresa u Ženevi (31. augusta — 6. septembra 1936), Pavlović je s Veljkom Vlahovićem radio na sastavljanju brošure "Svi za mir — mir za sve." Jedan je od pokretača i organizatora rada studenata za upućivanje dobrovoljaca u Španiju. Iz Praga odlazi u Španiju, i bori se u sastavu internacionalnih brigada, u bataljonu "Georgi Dimitrov." Ranjen je u borbi s falangistima na reci Marami (13. februara 1937). Posle ozdravljenja, upućen je u Oficirsku školu u Rozo Rubio kod Albacete, gdje je izabran za političkog komesara slovenske grupe slušalaca, a zatim je bio politički komesar škole. Potom ponovo odlazi u brigadu ,,br. 129", u kojoj se isticao izvanrednom hrabrošću. U Španiji je napisao pjesmu "Drugovima iz Andaluzije i Asturije", koja je objavljena u knjizi "Krv i život za slobodu", Barcelona 1938, u izdanju Federalne unije španskih studenata.

Posle napuštanja Španije, s grupom jugo-slovenskih interbrigadista zatočen je u logoru San Siprijen, zatim u logoru Girs. U logorima je biran za sekretara partijskih ćelija nacionalne grupe jugoslovenskih interbrigadista, i tu funkciju kasnije je preuzeo Ivan Gošnjak. Veoma se istakao kao predavač marksizma i političke ekonomije.

U zemlju se vratio 1940, i nastavio revolucionarni rad. Krajem iste godine, pozvan je na odsluženje vojnog roka. Posle početka rata, došao je u punoj ratnoj spremi u Toplicu. Jedan je od osnivača Topličkog partizanskog odreda (3. augusta 1941). Bio je politički komesar Odreda, komandant Odreda, zamjenik komandanta Odreda, zamjenik komandanta Pasjačko-jablaničkog odreda, načelnik štaba 1. južnomoravskog odreda i komandant 2. južno moravskog partizanskog odreda.

Imao je izvanredno značajnu ulogu u organiziranju, učvršćivanju i uspješnom rukovođenju NOP na jugu Srbije. Prenosio je svoje vojničko i organizaciono iskustvo, stavljajući u službu NOP sve svoje sposobnosti, svoju kulturu, uvjerljivost svoje riječi i govorničku sposobnost, zbog čega je veoma brzo postao najutjecajnija ličnost među borcima i u narodu. Poznata je njegova zasluga za sjajno izvođenje operacija prilikom oslobađanja Prokuplja i Blaca, i rudnika Lece u Jablanici. U borbama s četnicima na planini Pasjaci (12—14. oktobra 1941), partizanske jedinice pod njegovom komandom nanijele su četnicima Koste Pećanca težak poraz. Vest u taktici iznenađenja neprijatelja, iskusan u pronalaženju uspješnih i originalnih

operacionih planova, hladnokrvan, odlučan i veoma snalažljiv u izvođenju operacija, uporan u savlađivanju teškoća, točan i — ustrajan u izvršavanju povjerenih zadataka, brzo je među svojim borcima stekao autoritet prvoklasnog vojnog rukovodioca, koji je ulijevao veliko pouzdanje, borbenost i polet onima kojima je komandirao. U diskusijama u štabovima o pojedinim spornim pitanjima, njegovo mišljenje je bilo skoro uvijek odlučujuće, a izvođenje najtežih vojnih zadataka uvijek je njemu povjeravano. U toku 1942. neprijatelji su koncentrirali velike snage da unište NOP na jugu Srbije. Zahvaljujući njegovom vojničkom iskustvu, hrabrosti i snalažljivosti, spašen je znatan dio snaga iz obruča neprijatelja. Pavlović nije bio samo dobar vojnik. Bio je i odličan agitator, u brojnim govorima ulijevao je narodu snagu i veru u pobjedu NOP. Također je bio odličan učitelj mladih rukovodilaca. Kod njega su učili prvu praktičnu školu vojnih vještina i političke borbe mnogi budući komandanti i politički komesari.

Zahvaljujući velikoj popularnosti legendarnog junaka Pavlovića, narod s područja južne Srbije spjevao mu je brojne pjesme.

Poginuo je kao komandant Drugog južno-moravskog partizanskog odreda, u borbi s bugarskim jedinicama, kod sela Strezimirovaca, 26. aprila 1943, na jugoslovensko-bugarskoj granici.

Kao istaknutog borca protiv fašizma, Prezidijum Vrhovnog sovjeta SSSR-a odlikovao ga je Ordenom otadžbinskog rata 1. stupnja.

Narodnim herojem proglašen je 9. oktobra 1945. godine.