Rođen je 1911. godine u selu Boljaniću, Gračanica, Bosna i Hercegovina. Poslije završene osnovne škole, bavio se zemljoradnjom do osamnaeste godine, kada je otišao u pješadijsku podoficirsku školu u Bileći. Poslije završetka škole, dobio je čin podnarednika i izvjesno vrijeme boravio u Sloveniji radeći na podizanju graničnih utvrđenja. Kada se, poslije kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, vratio kući kao narednik, u selu su već počela proganjanja i strijeljanja Srba. Tih dana su na Ozren stigli i članovi KPJ, zbog priprema za ustanak. Todor im je prišao i počeo da pomaže u organiziranju ustanka.

U prvim ustaničkim borbama zapažen je kao hrabar i snalažljiv borac, pa je izabran za rukovodioca u gračaničkom kraju. Njegovo vojničko znanje došlo je do izražaja u prvim borbama, a kasnije se sve više potvrđivalo. Po njegovim planovima izvršene su mnoge akcije na željezničke stanice, utvrđena mjesta i vojne posade.

Osobitu umješnost i odvažnost u rukovođenju pokazao je u borbi za uništenje jakog neprijateljskog uporišta na Lepoglavi, kod Đurđevika, u oktobru 1941. godine. Zahvaljujući njegovoj hrabrosti i snalažljivosti, neprijatelj je tada bio teško poražen; izgubio je veliki broj vojnika i oficira. Partizani su tada zarobili veliki ratni plijen. Pored ostalog, zarobljena su tri teška i nekoliko lakih mitraljeza, veliki broj pušaka i znatna količina municije. U ovoj borbi Todor je bio ranjen, ali je i pored toga za vrijeme borbe neprekidno obavljao svoju dužnost.

Krajem novembra 1941, uspješno je komandirao 3. bataljonom koji je razbio i natjerao u bijeg zloglasnu ustašku bojnu iz Gračanice. Ovom pobjedom potpuno je propao plan ustaša da unište Ozrenski odred.

Todor se istako i prilikom uništenja njemačkog uporišta Dukin Krst, na pruzi Doboj— Sarajevo, polovinom decembra 1941. Jurišajući na čelu svoje jedinice, uspio je da zauzme uporište u roku od sata. Tu su Nijemci pretrpjeli znatne gubitke u ljudstvu i naoružanju. Krajem februara 1942, u napadu na neprijateljske utvrđene položaje na Krstaču i Dugom Brdu, njegova jedinica slomila je neprijateljsku obranu i razbila domobranski bataljon, izbacivši iz stroja više od 150 vojnika i oficira. Tada su zaplijenjena dva teška i pet lakih mitraljeza, oko 150 pušaka i mnogo drugog materijala.

Početkom 1942, Todor Panić je izabran za zamjenika komandanta Ozren s kog partizanskog odreda. U to vrijeme bio je to jedan od najjačih odreda u Bosni i Hercegovini. Todor je nepokolebljivo stajao na pozicijama dosljedne borbe protiv okupatora i domaćih izdajnika, i zauzimao je odlučan stav protiv četnika i njihove izdaje. Da bi uklonili ovog hrabrog i veoma popularnog partizanskog komandanta, četnici su organizirali njegovo mučko ubojstvo. Todora Panića je, polovinom juna 1942, zaklao četnički plaćenik, prilikom brijanja.

Narodnim herojem proglašen je 24. jula 1953. godine.