Rođen je 27. maja 1912. u Splitu, Hrvatska, u zemljoradničkoj porodici. Bavio se zemljoradnjom. Kao mladić uključio se u revolucionarni pokret, a 1939. godine primljen je u KPJ, i bio je među rijetkim težacima-komunistima u Splitu. Najviše je radio na širenju političkog utjecaja Partije među zemljoradnicima.

U danima aprilskog sloma Kraljevine Jugoslavije, Pajić je sa svojom porodicom sklonio veće količine oružja, koje su komunisti oteli iz kasarni na Gripama od straže Mačekove zaštite, aprila 1941. Ovim oružjem su djelomično naoružani prvi partizani iz Splita. U temeljima svoje kuće sačinio je jedan od prvih i većih "bunkera" — skladišta oružja i ratnog materijala. Tu se, u ljeto 1941, nalazila izvjesno vrijeme i Tehnika PK KPH za Dalmaciju i izlazio organ PK KPH za Dalmaciju, "Naš izvještaj". U kući i oko nje održavani su sastanci i dogovori komunista zbog organiziranja i vođenja oružane borbe.

Krajem juna 1941. postao je član borbenih odreda za izvođenje sabotaža, diverzija i oružanih napada na fašiste, i 9. augusta 1941, prilikom formiranja 1. splitskog NOP odreda, Vinko je stupio u odred sastavljen od komunista i skojevaca, pretežno radnika. Splitski NOP odred krenuo je na zadatak 11. augusta 1941, navečer, iz splitskog polja, preko Mosora, za Dinaru. Neprijatelj je otkrio pokret odreda i uputio protiv njega jake snage. Poslije napornog trodnevnog marša, izvođenog samo pod zaštitom mraka, odred je bez hrane, vode i vodiča stigao pred zoru i ulogorio se blizu sela Košute. Nenaviknut na marševe i premoren, Splitski odred je napadnut iznenada od ustaša i žandara, rano izjutra 14. augusta 1941. Iako iznenađen, odred se brzo sredio i odbio napad neprijatelja. U tom prvom i oštrom sudaru s ustašama i žandarima, Pajić je teško ranjen. Komandir odreda, narodni heroj Mirko Kovačević, tada je naredio da se odred povuče na novi položaj u šumarku iza ozidane ograde. Zaštitnici odreda, puškomitraljescu Inđi Markoviću, i njegovom pomoćniku Alfireviću, naredio je da štite i omoguće prebacivanje odreda na novi položaj. Teško ranjeni komunist i partizan Pajić dobrovoljno se pridružuje izvršavanju ovog odgovornog zadatka. Kada su drugovi htjeli da ga ponesu do novog položaja, on se tome odlučno suprotstavio i rekao: "Ostavite mi municiju, ja ću ostati ovdje, da vam budem zaštitnica". Zajedno s puško mitraljescem i njegovim pomoćnikom, Pajić, iako teško ranjen, tukao je po neprijatelju koji je pošao u novi napad, odbio ga i omogućio povlačenje svojih drugova na bolji položaj. Sada je trebalo da se povuče i zaštitnica. Puškomitraljezac Marković i njegov pomoćnik Alfirević htjeli su da ponesu ranjenog Pajića na novi položaj. Pajić je ponovo odbio, i rekao da će ostati kao njihova zaštitnica. Oprostio se od drugova, osvrnuo za njima u pauzi borbe, pozdravio ih stisnutom pesnicom i, ležeći iza kamena, teško ranjen, očekivao novi napad neprijatelja.

Ostala je tajna kako je Pajić izdržao na isturenom položaju, ispred odreda, teško ranjen, bez hrane i vode po augustovskoj žezi. Njegovi drugovi znaju da su se još dugo čuli pucnji njegove puške i da su zajedno tukli i uspješno odbijali napade sve brojnijeg neprijatelja, kome su stizala pojačanja iz Sinja. Svaki napad Talijana i ustaša teško ranjeni Pajić je odbijao s drugovima, uz povike: "Ovdje je komunista, padajte, krvnici". Njegova odvažnost i hrabrost na predstraži poticala je i bila primjer njegovim drugovima. Teren ispred njih na kome se nalazio Pajić nije pao sve do sumraka. Iznemogao i onesvješćen, bio je zarobljen i odveden u

sinjski zatvor, gdje se ponovo našao sa svojim drugovima—i bodrio ih. Ustaška mučenja mu nisu slomila duh, ali je od rana zadobivenih u borbi protiv ustaša i od njihovih mučenja izdahnuo, 17. augusta 1941. godine, a da nije odao ni svoje ime.

Narodnim herojem proglašen je 24. jula 1953. godine.