Rođen je 8. prosinca 1918. u Zagrebu, Hrvatska. Kao srednjoškolac, bio je lijevo orijentiran, pa se, dolaskom na Zagrebačko sveučilište, uključio u revolucionarni studentski pokret. Upisavši se na Tehnički fakultet, Nemet se, kao i sve njegove kolege — komunisti, našao pred složenim političkim zadatkom: voditi borbu protiv režima i njegovih stalnih napada na autonomiju Sveučilišta, a istodobno demaskirati desničarske teroriste u "opoziciji", oličene u frankovačkom pokretu. Tehnički fakultet Zagrebačkog sveučilišta, odnosno stručno udruženje studenata Tehničkog fakulteta, godinama je bilo bastion frankovske intelektualne omladine, iz koje su dolazile sve diverzije na jedinstveni napredni studentski pokret. U njemu se uporno pokušavala provesti antisemitska ideja o "numerus claususu" za studente — Židove, u njemu je odbijena svaka akciona suradnja sa studentima Ljubljanskog i Beogradskog univerziteta. Zbog toga je razbijanje tog frankovačkog uporišta partijska organizacija na zagrebačkom sveučilištu postavila pred sve komuniste na Tehničkom fakultetu kao zadatak o čijem je izvršenju ovisilo uspostavljanje jedinstvenog fronta naprednih studenata svih jugoslavenskih univerziteta. Na godišnjoj skupštini Udruženja studenata Tehničkog fakulteta, 18. svibnja 1940, frankovci su doživjeli potpun poraz — zadatak je izvršen. Izveo ga je, uz nosioca ljevičarske liste, Niku Tomića, i Vladimir Nemet, koji je, uz petoricu ljevičara, ušao u novi Upravni odbor. Bio je to uspješan početak mladog revolucionara, skojevca, koji će, neposredno pred rat, biti primljen u Komunističku partiju Jugoslavije.

Poslije okupacije zemlje, Nemet ostaje u Zagrebu i ilegalno djeluje po direktivama partijskog rukovodstva. Prikuplja oružje i rastura letke.

Kad je Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije donio odluku o dizanju ustanka, Nemet (u srpnju 1941), pomoću falsificirane propusnice, izlazi iz okupiranog Zagreba i stiže u Prijedor. Tu se povezuje s narodnim herojem Ivicom Marušićem Ratkom. i zajedno s njim organizira rušenje postrojenja u rudniku Ljubiji. Iz Prijedora, Nemet odlazi na Kozaru, gdje najprije postaje kurir 2. kozaračkog odreda za centralnu Bosnu. Prenosio je povjerljive materijale, probijao se i kroz neoslobođenu teritoriju, i uvijek je pokazivao hrabrost i snalažljivost. Tu je dobio i nadimak Braco Kozarčanin. Potkraj 1942, Braco je sekretar Okružnog komiteta SKOJ-a za Kozaru. Formira nove skojevske aktive i uspješno prolazi čuvene bitke na opkoljenoj Kozari.

Sam je, potom, rukovodio kursom za skojevske rukovodioce u Mrkonjiću i Jajcu. Kao odličan organizator, 1943. ulazi u Pokrajinski komitet SKOJ-a za Bosnu i Hercegovinu, gdje uspješno primjenjuje revolucionarno iskustvo iz studentskih dana, stvarajući u nacionalno heterogenoj sredini jedinstven antifašistički omladinski front.

Poginuo je 2. augusta 1944. između Ključa Petrovca, u neprijateljskom zračnom napadu.

Narodnim herojem proglašen je 20. prosinca 1951. godine.