Rođen je 25. lipnja 1914. godine u Neu Pella, u Donjoj Austriji. Roditelji su mu bili iz Daruvara, Slavonija, Hrvatska, a u Austriju su otišli za poslom. Otac mu je bio bravarski, a Ivan metalski radnik. Dobro je poznavao njemački jezik.

S porodicom vraća se 1917. godine u Daruvar, a poslije toga živi u Pakracu, Bosanskog Brodu, Slavonskom Brodu i Kruševcu, i u Smederevskoj Palanci. Poslije odsluženja vojnog roka, 1937. godine, radi kao metalostrugar u Tvornici vagona u Slavonskom Brodu, a zatim u Kruševcu. Aktivan je politički, radnici ga biraju za sindikalnog rukovodioca. Srpnja 1938. godine postaje članom KPJ Jugoslavije, poslije čega je uhapšen i mučen. U Smederevsku Palanku vraća se, sa suprugom i kćerkom,

1940. godine. Tu se zapošljava u tvornici vagona, "Jasenica", kao poslovođa strugare, u kojoj radi oko stotinu mladića koje on, od tada, okuplja i poučava. Iste godine, s još dvojicom drugova, pristupa prvoj partijskoj ćeliji obnovljene partijske organizacije Smederevske Palanke. Ožujka 1941. godine postaje i članom tek formiranog Mesnog komiteta KP Jugoslavije za Smederevsku Palanku.

Poslije kapitulacije 1941. godine, ostaje u Palanci, i kao rukovodilac vojne komisije vrši pripreme za stvaranje Palanačke čete. Zahvaljujući njegovu radu, otišlo je u partizane, već 6. srpnja, na dan formiranja te čete, oko 60 radnika. On ostaje u gradu i izvršava partijske zadatke; ali se, poslije provale od 18. srpnja, prebacuje u četu, 20. srpnja 1941. godine. U četi je najprije borac, ali već krajem1941. godine postaje zamjenik političkog komesara, a zatim i zamjenik komandira i komandir Palanačke Čete. Zatim je bio instruktor Štaba i komandant Kosmajskog NOP odreda (veljača 1942. godine).

Istakao se u mnogim borbama Palanačke čete. Često je, koristeći se znanjem njemačkog jezika, zbunjivao Nijemce. Znao ih je, naređujući im na njihovom jeziku, dovesti do partizanskih zasjeda. Tako je, rujna 1941. godine, u Bašinu napao iz zasjede i zapalio automobil u kojem se nalazio njemački komesar. Razoružao je Nijemce, skinuo im uniforme i, odjevene u seljačka odijela, ispratio ih u Palanku. Kada su, poslije toga, Nijemci pošli u potjeru za partizanima i zauzeli položaj pred kavanom, u koju se sklonio sa svojim drugovima, izišao je pred njih preobučen u njemačku uniformu i sa šljemom na glavi, i obratio im se na njemačkom jeziku. Iskoristio je zabunu nastalu među Nijemcima, i izvukao se s drugovima iz obruča. Posebno se istakao u borbi u Azanji (28. rujna 1941. godine), kada je Palanačka četa, pod njegovom komandom, ubila106 Nijemaca, kao i u demoliranju željezničkih stanica i u borbi s ljotićevcima u selu Kovaćcu. U Kusadku je zapalio njemačku kompoziciju s hranom, a transportnom vlaku, koji je s vojskom išao iz Palanke, pustio je ususret lokomotivu i izazvao sudar. Sudjelovao je i u borbama oko Užica na Koranu i Pranjanima. Poslije I ofanzive, vraća se, s dijelom čete, a po naređenju Glavnog štaba Srbije, u Šumadiju, gdje s Kosmajskim NOP odredom svakodnevno vodi borbu s Nijemcima. U svim borbama pokazivao je veliku brigu za svoje drugove, U borbi na Šarganu iznio je ranjenu drugaricu koja je ostala u snijegu, a u selu Mravinjcu, kod Valjeva, u žestokoj borbi s ljotićevcima, jurišao je, i kada mu je nestalo municije, da spasi ranjenog druga.

Izveo je podvig i u selu Trešnjevici. Išao je na čelu kolone s komandantom Kosmajskog NOP odreda. Noću ih je zaustavila četnička patrola, i uperila u njih puškomitraljez. Ivan Muker je sam zgrabio cijev puškomitraljeza i oteo ga, a zatim, u borbi ubio mnogo Četnika. Pri tom je bio i sam lako ranjen, komandant Odreda je poginuo. Veljače 1942. godine, na sastanku članova KP iz Odreda, izabran je za komandanta Odreda. Odmah se istakao u borbi s Nijemcima, kod Venčana (28. veljače), kao i u borbi s Nijemcima, na putu iz sela Miroslavca za Palanku, kada je teško ranjen. Sklanja se, pošto je preplivao rijeku, 6. ožujka u Palanku. Međutim, Nijemci ga uskoro otkrivaju. Ubio se 12. ožujka 1942. godine, na tavanu kuće u kojoj se sklonio, da ga ne bi Nijemci uhvatili živa. Nijemci su ga mrtvog objesili 13. ožujka 1942. godine na trgu, u centru Smederevske Palanke.

Narodnim herojem proglašen je 8. listopada 1953. godine.