Rođen je 18. rujna 1918, godine u Pozna-novcu, Hrvatsko zagorje, Hrvatska. Roditelji su mu bili siromašni, a otac mu je bio radnik u tvornici cigle "Zagorka" u Bedekovčini. Marko je završio strojobravarski zanat, i radio je najprije u tvornici koza u Poznanovcu, a zatim Zagrebu, Soblincu, Slavonskom Brodu, i drugdje.

Kao mladi radnik, uključio se u radnički pokret pod vodstvom Komunističke partije Jugoslavije — radio je u URS-ovim sindikati-ma. Angažirao se u radu s mladim radnicima, s omladinom, a 1939. godine postao je i član KPH.

Okupaciju zemlje dočekao je služeći vojni rok. Kad se vratio u rodno mjesto, odmah se povezao s partijskom organizacijom, koja je djelovala u tom kraju još od 1934, godine, i počeo raditi na pripremama ustanka, zatim na Sirenju organizacija NOP-a, na skupljanju oružja, na aktiviranju seljaka i radnika na političkoj platformi KPJ i KPH. U kolovozu 1941. godine odlazi, s grupom od petnaest članova KP, koje je i sam okupljao, u šumu Dubrava pokraj Poznanovca, gdje je organizirana partizanska jedinica. Tu je, u okršaju s neprijateljem, i lako ranjen.

Od ožujka 1942. godine, od vremena formiranja 1. zagorskog partizanskog odreda, vodnik je u 1. partizanskoj četi, koja je osnovana i koja je djelovala na području tadašnjeg kotara Zlatar.

Medu borcima te čete istakao se u prvim sukobima s ustašama, pokazavši veliku hrabrost i požrtvovanost.

No, u rodnom Zagorju, u blizini Zagreba, nije ostao dugo. Već u svibnju iste godine odlazi medu partizane u Slavoniju; tu je boravio nekoliko mjeseci, ističući se u sukobima s neprijateljskim vojnicima.

Po naređenju Glavnog štaba Hrvatske, potkraj 1942. godine odlazi ponovno na područje Hrvatskog zagorja, da kao već iskusan borac i partijski radnik radi na širenju ustanka. Ovdje se bori ne samo kao partizan. Ispunjava i mnoge političke zadatke. Angažira se u radu na proširenju partijskih organizacija i skojevskih grupa u selima, na stvaranju kotarskih komiteta KPH i SKOJ-a, širenju mreže narodnooslobodilačkih odbora, organa narodne vlasti i drugih organizacija narodnooslobodilačkog pokreta. Posebno se angažira i na stvaranju 2. zagorskog partizanskog odreda — priprema njegovo formiranje.

U neprestanom radu, u bitkama s često nadmoćnijim neprijateljem, ističe se hrabrošću, smislom za organiziranje napada na neprijatelja. Ima i važnu funkciju u Partiji — do kraja rata Marko je sekretar Okružnog komiteta KPH Krapina.

Poslije oslobođenja zemlje, radi na raznim partijskim i drugim dužnostima. Završio je Višu političku školu "Đuro Đaković", i Višu vojnu akademiju. Radio je u CK KPH i postao njegov član, bio je poslanik Ustavotvorne skupštine FNRJ. savezni i republički poslanik od tada do 1974. godine. Uz to, bio je i sekretar Kotarskog komiteta KPH Kutina, Kotarskog komiteta Zlatar i Krapina.

Marko Mrkoci je bio i na mnogim odgovornim dužnostima u privredi: radio je kao generalni direktor kombinata "Jugokeramika" u Zagrebu, bio je predsjednik Udruženja nemetala Jugoslavije, potpredsjednik Skupštine grada Zagreba za privredu, predsjednik Privredne komore Zagreba, i generalni direktor Kreditne banke Zagreb a kasnije je umirovljen.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i niza drugih odlikovanja. Narodnim herojem proglašen je 9. svibnja 1952. godine.