Rođen je 2. marta 1902. u Dobrunjama kod Ljubljane, Slovenija; sin radnika, izučio je štamparski zanat. Bio je željan znanja. Mnogo je čitao — pretežno beletristiku, ali i marksističke knjige. Radnička svest i čvrsto političko uvjerenje rano su ga doveli u radnički pokret. Godine 1930. je primljen u Komunističku partiju. Radio je u naprednim organizacijama ljubljanskih grafičara, i 1935. je bio jedan od glavnih pokretača i organizatora štrajka grafičara, koji je trajao više sedmica i završio se pobjedom štrajkača.

radničkim priredbama recitirane s "Razkrinkana morala", "Borba za k U Dobrunjama je Moškrič bio među osnivačima radničkog kulturnog društva "Svoboda", i kasnije "Vzajemnosti",koja je bila škola naprednog radničkog pokreta. Napisao je mnogo revolucionarnih pjesama i više dramskih djela. Na u njegove pjesme i igrani njegovi komadi: "Rdeče ruže", ruh", i "Stari in mladi".

U godinama prije rata pridobivao je napredne grafičare za suradnju s ilegalnom partijskom tehnikom. Taj njegov rad dobio je poseban značaj u danima okupacije, kad je s najprovjerenijim ljubljanskim grafičarima stvorio moćnu partijsku organizaciju. Ta organizacija bila je jezgro grafičara koji su od leta 1941. omogućavali Komunističkoj partiji da zadovolji svoje potrebe za ilegalnom štampom. Istovremeno je Jože Moškrič radio i u Dobrunjama i okolini, gdje je pripremao ljude za otpor. Njegova je zasluga što je bivša dobrunjska općina dala partizana kao malo koja druga.

U proljeće 1942. otišao je u partizane, iako ga je tuberkuloza već bila znatno iscrpla. U partizanima se posvetio učenju mladih boraca i napisao mnogo tekstova za partizanske listove.

U ljeto 1942. je Jože Moškrič Ciril imenovan za povjerenika CK KPS za Dolenjsku. Najviše se zadržao u Lipoglavskim brdima — blizu zavičaja — u sjedištu 3. bataljona Zapadnoodolenjskog odreda, i odande je obilazio partijske organizacije. Treći bataljon je, posle ograđivanja Ljubljane žičanom mrežom, imao posebne zadatke koji su djelomično ulazili u Moškričev djelokrug: osigurati prelazak preko Ljubljanice, omogućiti prijenos i prijevoz intendantske robe iz Ljubljane za partizane, i starati se o redovnim kurirskim vezama između Ljubljane, vodstva oslobodilačkog pokreta i partizanskih jedinica.

Talijani su dobro znali što znači ljubljanska okolina za snabdijevanje partizana iz Ljubljane, za mobilizaciju boraca i za veze. Zato su u selima oko Ljubljane gusto posijali belogardističke položaje.

U kakvim uslovima je tada živio Jože Moškrič, može se bar djelomično razabrati iz odlomaka njegovih izvještaja Edvardu Kardelju. Dvadeset devetog oktobra 1942. je poručivao: "Danas smo imali sastanak Rejonskog odbora Osvobodilne fronte za Dobrunje. Izvještaji su očajni. Samo ovoga mjeseca je ubijeno 18 naših ljudi, dok ih je u zatvorima i u konfinaciji više od 200." Jedanaestog novembra izvještava: "Bela garda utvrđuje svoje položaje. Sad su se utvrdili oko crkve na Urhu. Pošto su naši nedavno spalili župnu kuću i ekonomske zgrade, ovi

sad grade barake. Izgradili su bunkere i postavili mitraljeze na zvonik... Mi smo noćas spalili Prosvjetni dom u Šoštru. Belogardisti su namjeravali da se ugnijezde u njemu..."

Dvadeset drugog februara su belogardisti opkolili kuću u kojoj se nalazio Jože Moškrič. Prihvatio je borbu s velikim brojem dobro naoružanih izdajnika. Prestao je da gađa tek onda kad su ga pogodili neprijateljski meci. Polumrtvog su ga odvukli na svoj položaj na Polici, gdje su ga još mučili, a 23. februara su ga ubili.

Narodnim herojem proglašen je 20. decembra 1951. godine.