Rođen je 17. oktobra 1914. godine u selu Bravsko kod Bosanskog Petrovcu, Bosna i Hercegovina, u siromašnoj seoskoj porodici. Nije pohađao ni osnovnu školu, već je radio kod kuće. Kada je odrastao, zaposlio se kao drvosječa u pred uzeću "Šipad". Tu je učestvovao u radu naprednih sindikata i u štrajkovima 1937. i 1939. godine.

Od prvih dana ustanka, jula 1941. godine, bio je zapažen kao vrlo hrabar borac. Tako se istakao 27. augusta 1941. godine, prilikom partizanskog napada na motoriziranu kolonu ustaša, koja je išla kao pojačanje garnizonu u bosanskom Petrovcu. Tada se neprimjetno prebacio s druge strane puta, privukao se neprijateljskom mitraljescu i ubio ga. Zatim je oteti puškomitraljez okrenuo na neprijateljske vojnike, rasute pored puta. Taj njegov podvig doprinio je pobjedi u borbi u kojoj je pobijeno više od stotinu i zarobljeno desetak ustaša. U tim prvim borbama Trivo se najviše služio bombama, i redovno išao među prvima.

U prvoj borbi protiv Talijana blizu Ključa, 28. februara 1942. godine, Trivo je kao vodnik 1. voda Bravske čete, krupan i jak, upao među Talijane, hvatao ih rukama i otimao oružje. U borbi za oslobođenje Prijedora, 17. maja 1942, sa svojim vodom prvi je čamcem prešao Savu i organizirao obranu prema Ljubiji, u selu Čarakovu, cijelog dana odbijajući juriše ustaša, a na polju pred njegovim vodom bile su mrtve desetine neprijateljskih vojnika. Prilikom oslobođenja Ključa, Sanice i Vrpolja, jula 1942, Trivo je počinio slična junaštva.

Toga ljeta, Bravska četa bila je u zaštitnici radova 1. omladinske poljoprivredne radne brigade. Ustaše su jednog dana, početkom septembra, opkolile jednu omladinsku radnu četu. Borbu s ustašama prihvatila je desetina iz Trivinog voda. Garonja je o tome bio obaviješten, jer je jedna desetina njegovog voda stupila u borbu za spas omladine. Odmah je poveo ostatak voda u juriš, natjerao neprijatelja u bijeg, i time spasio više od 190 omladinaca i omladinki Smoljanske radne Čete.

Kad je formirana 3. krajiška brigada, Bravska četa je ušla u njen sastav. U napadu na Bihać, novembra 1942. godine, Trivo je bio teško ranjen. Pošto je ozdravio od rana i tifusa, stupio je u Ribnički NOP odred, jer je njegova brigada bila daleko. Nešto kasnije, postao je komandir čete u 13. krajiškoj brigadi, gdje je primljen u KPJ.

U borbi za oslobođenje Ključa, sredinom septembra 1943, njegova četa naišla je na žestok otpor Nijemaca. Da bi omogućio nastupanje svoje čete, Trivo je pokupio nekoliko bombi od boraca i pošao da uništi bunkere. Uspješno je slomio otpor iz jednog, i pošao na drugi bunker, bacajući bombe i vraćajući one koje su iz bunkera na njega bacali. Na nekoliko metara pred drugim bunkerom, pao je pogođen mitraljeskim rafalom.

Narodnim herojem proglašen je 24. jula 1953. godine.