spisak
Kuprešanin Nikole Milan

Rođen je 2. oktobra 1911. u selu Medak, Gospić, Hrvatska. Potiče iz zemljoradničke porodice. Osnovnu školu završio je u selu gdje je rođen, a gimnaziju u Gospiću. Do aprilskog rata službovao je u Čazmi i Virovitici, kao državni činovnik financijske struke. Posle kapitulacije Jugoslovenske vojske, vratio se u rodni kraj.

Poziv KPJ na oružanu borbu prihvatio je s oduševljenjem, i odmah se uključio u rad na pripremama za oružani ustanak na području gospićkog sreza. Početkom augusta 1941, rukovodi napadom ustaničkih snaga na ustaško-žandarsku posadu u selu Medak; tada se ističe kao hrabar borac i umješan komandant. Posle toga, po zadatku OK KPH za Liku, najviše se angažira u radu na stvaranju čvrstih vojnih jedinica od ustaničkih snaga, i kad je od boraca s područja gospićkog kotara, augusta 1941, formiran gerilski bataljon "Velebit", Milan je postavljen za njegovog komandanta. Kao predstavnik gospićkog kotara, učestvovao je na savjetovanju vojnih delegata gerilskih odreda s područja Like i Bosanske krajine, 31. augusta 1941, u Drvaru, i na sastanku vojnih delegata ličkih partizanskih odreda, 21. septembra 1941. na Kamenskom, na Plješivici, kada su donesene značajne odluke za razvoj oružane borbe u Lici i Bosanskoj krajini.

Kada je, u oktobru 1941, na području gospićkog kotara formiran 1. lički NOP odred "Velebit", jačine oko 2.000 boraca, Milan je postavljen za njegovog komandanta. U to vrijeme primljen je i za člana KPJ. Pod njegovom komandom, Odred je krajem 1941. i početkom 1942. uspješno sprečavao napade Talijana, ustaša i četnika na oslobođenu teritoriju i rušio ličku željezničku prugu na dijelu između Gospića i Gračaca. U decembru 1941. upućen je na partijski kurs pri OK KPH za Liku, koji se održavao u Trnavcu; i kad su, krajem decembra te godine, talijanske snage prodrle od Vrhovina ka Korenici, dočekao ih je s grupom kursista u Šijanovom klancu, i tada bio ranjen. U toku ljeta 1942. godine komandira privremenom borbenom grupom nazvanom Kombinirani odred, koji je radio u zapadnoj Lici, s posebnim vojničkim i političkim zadatkom: da jača angažiranje hrvatskog življenja iz tog dijela Like u NOB.

Septembra 1942, kada je Glavni štab Hrvatske formirao 9. partizansku brigadu Hrvatske (3. lička), Milan je postavljen za njenog komandanta. Krajem tog mjeseca, on je s brigadom razbio četnike u Raduču, a nekoliko dana kasnije i ustaše u Ribniku, a zatim zauzeo Brušane i Lički Novi. Bili su to značajni uspjesi tek formirane brigade i njenog komandanta, na kojima im je čestitao Glavni štab Hrvatske. Posle toga, Milan je nastavio da reda nove uspjehe s brigadom: razbio je četnički puk "Vožd Karađorđe" na području Gračaca, a zatim se, po naređenju Vrhovnog štaba, prebacio na sektor Bosanskog Grahova, gdje je brigada u novembru operirala pod komandom Štaba 2. proleterske divizije. Posle povratka u Liku, u decembru 1942, uspješno napada neprijateljske posade između Gračaca i Lovinca. U Četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi vodi borbe s mnogo nadmoćnijim talijanskim snagama na Pločanskom klancu i kod Gornjeg Lapca, Upornom obranom na frontu, povremenim protunapadima i zabacivanjem dijela snaga u pozadinu, neprijatelju su naneseni ozbiljni gubici i onemogućen brz prodor na oslobođenu teritoriju Like. U svim tim borbama Milan se pokazao kao veoma

vješt i neustrašiv komandant, a njegova je zasluga i to što je brigada od Glavnog štaba Hrvatske tada dobila naziv udarna.

Krajem marta 1943, kao iskusan i vješt komandant, Milan je postavljen za načelnika Štaba 1. korpusa NOV Hrvatske. U to vrijeme (krajem marta i početkom aprila) komandirao je privremenom operativnom grupom "Gacka", i s njom postigao značajne uspjehe u gackoj dolini. Kao sposoban i vest starješina, pokazao se i na dužnosti komandanta Štaba kninskog operativnog sektora i kao komandant novoformirane 19. sjevernodalmatinske divizije (11. oktobra 1943), a zatim i kao načelnik Štaba 8. dalmatinskog korpusa, naročito u borbama za oslobođenje Dalmacije. Neposredno prije završetka rata, otišao je u SSR, gdje je završio devetomjesečni kurs u Višoj vojnoj akademiji "Vorošilov".

Poslije rata, završio je Kurs operative pri Višoj vojnoj akademiji JNA. Bio je šef Vojne misije JNA u Albaniji, komandant armije, komandant vojne oblasti, pomoćnik državnog sekretara za narodnu obranu i načelnik pozadine JNA. Penzioniran je u činu general-pukovnika. Poslije toga, izvjesno vrijeme bio je predsjednik republičkog odbora Saveza rezervnih starješina JNA Hrvatske. bio je član Savjeta Federacije.

Nosilac je partizanske spomenice 1941. i drugih visokih domaćih i stranih odlikovanja.

Narodnim herojem proglašen je 23. jula 1952. godine.

spisak