Rođen je 13. travnja 1910. godine u Podturenu, Čakovec, Hrvatska. Postolarski radnik.

U klasnom radničkom pokretu sudjeluje od najranije mladosti. Još kao petnaestogodišnji dječak došao je iz Podturena u Čakovec, gdje je učio zanat. Tu je stupio u članstvo Ujedinjenog radničkog saveza, gdje se ističe svojom političkom i društvenom aktivnosti. Posebno je aktivan medu radničkom omladinom. Godine 1930. dolazi u Zagreb, gdje odmah učestvuje u radu radničkih sindikata i sudjeluje u nizu štrajkova i demonstracija.

Godine 1939. primljen je u Komunističku partiju, a 1940. postaje član Prvog rejonskog komiteta KPH u Zagrebu. U to vrijeme, KPJ se pripremala za obranu Jugoslavije od predstojeće fašističke opasnosti. U tim pripremama značajno je mjesto odigrala zagrebačka partijska organizacija.

Poslije osnivanja organizacije "Narodna pomoć", ujesen 1940. godine, u Mjesnom odboru Narodne pomoći za Zagreb nalazi se i Antun Biber. Na svojoj novoj partijskoj dužnosti, kao član Prvog rejonskog komiteta, Antun Biber se još više angažira u borbi radničke klase protiv režima. Tako je, prilikom radničkih demonstracija 7. rujna 1940, ranjen u sukobu s policijom. U ožujku 1941. izabran je za sekretara Četvrtog rejonskog komiteta, i na tom se položaju nalazi do kolovoza 1941. godine. Poslije formiranja kvislinške NDH, Antun Biber djeluje i živi ilegalno u Zagrebu. U danima priprema za oružanu borbu, Biber rukovodi akcijama udarnih diverzantskih grupa, koje su od prvog dana postojanja Nezavisne Države Hrvatske nanosile neprijatelju u samom Zagrebu znatne udarce. Tako je Antun Biber bio jedan od organizatora jedne od najuspjelijih akcija zagrebačkih komunista — diverzije na Glavnoj pošti u Jurišićevoj ulici, 14. rujna 1941. godine.

U kolovozu 1941. izabran je Antun Biber Tehek za organizacionog sekretara Mjesnog komiteta KPH za Zagreb. Istovremeno je ušao i u Pokrajinski odbor Narodne pomoći za Hrvatsku.

Krajem siječnja 1942. godine, Antun Biber Tehek naišao je na policijsku zasjedu u stanu u Jurišićevoj ulici, u kojem je ilegalno boravio, iako iznenađen, nije se dao uhapsiti. Trgnuo je pištolj i osuo vatru na agente. Razvila se borba u stanu i u kućnom dvorištu. Uspio je ubiti jednog, a raniti dvojicu agenata. U pometnji koja je nastala medu agentima, uspio se izvući i nestati.

Pošto je bio politički kompromitiran, Antun Biber nije mogao nastaviti rad u Zagrebu, te u veljači 1942. godine odlazi na oslobođeni teritorij u Slavoniju. Odmah poslije dolaska izabran je za političkog sekretara OK Bjelovar, i na toj dužnosti je ostao do lipnja 1942, kada je izabran za političkog sekretara OK Virovitica. U veljači 1943. Antun Biber postaje sekretar Oblasnog komiteta KPH za Slavoniju, a u rujnu 1943. izabran je za sekretara Oblasnog komiteta KPH za Zagrebačku oblast, i na toj se dužnosti nalazi sve do ožujka 1945. godine. Kao partijski rukovodilac u Slavoniji i Zagrebačkoj oblasti, isticao se u ratu hrabrošću i odlučnošću, te je na svom terenu imao veoma značajnu ulogu.

Poslije oslobođenja, Antun Biber je vršio mnogo visoke državne i partijske dužnosti. U periodu 1946—1950. bio je organizacioni sekretar CK KPH, a zatim ministar — predsjednik Komiteta za ugalj u vladi FNRJ, pa predsjednik Savjeta za poljoprivredu u Vladi NRH, član Izvršnog vijeća Sabora NRH, predsjednik Glavnog odbora SSRNH i predsjednik Kontrolne komisije SKH. Istovremeno je biran za člana CK SKH i njegovog Izvršnog komiteta, a biran je i za člana CKSKJ. Danas se nalazi na dužnosti potpredsjednika Saveznog odbora SUBNOR-a Jugoslavije.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih visokih odlikovanja.

Narodnim herojem proglašen je 27. studenog 1953. godine.