Rođena je 15. oktobra 1921. godine u selu Purgariji,

.Jastrebarsko, Hrvatska. Potječe iz seljačke porodice.

Osnovnu školu je završila u Okiću, a gimnaziju u Zagrebu.

Poslije završetka gimnazije, upisala se na Agronomski fakultet. Već u Srednjoj školi, 1938, Milka postaje član SKOJ-a. Na fakultetu je, zbog svoje aktivnosti u omladinskom pokretu, brzo zapažena. Zato je već na prvoj godini studija izabrana za sekretara skojevske grupe.

Predsjednik je i Odbora za skupljanje narodne pomoći. S grupom skojevaca, Milka je prikupila i upakirala stotine paketa hrane za Crveni križ — za učesnike španjolskog građanskog rata, i ispisala niz čestitki koje su im upućene u logore u Francuskoj. Aprila 1941, ustaše joj zabranjuju prisustvovanje predavanjima na fakultetu; po zadatku Partije odlazi u rodni kraj, gdje se povezuje s partijskom organizacijom u selu Horvati. Tu postaje i član KK SKOJ-a za Jastrebarsko i Samobor. U svom selu, Okiću, osniva skojevsku grupu. U junu, naročito poslije napada Njemačke na SSSR, ustaše je traže da je uhapse, ali se Milka uvijek uspješno sklanja, zahvaljujući vjernom narodu svoga sela, koji je štiti i svakodnevno obavještava o kretanju ustaša.

I onda kada joj ustaše hapse roditelje i sestre, prekaljena skojevka se ne koleba. Svjesna da s fašistima nema pogodbi, ona ilegalno odlazi u Zagreb, gdje se povezuje sa skojevskom i partijskom organizacijom. Tu krajem juna 1941. postaje član Gradskog komiteta SKOJ-a i član KPJ. Ona organizira i učestvuje u akcijama skojevskih organizacija u pripremanju i vršenju diverzantskih akcija, u pisanju parola, u uništavanju ustaških i njemačkih plakata-proglasa, i svesrdno radi na okupljanju napredne omladine protiv okupatorske i ustaške vlasti. Krajem oktobra 1941, odlazi iz Zagreba, preko Karlovca, u partizane, u Petrovu goru. Tu ubrzo postaje Član OK SKOJ-a za okrug Karlovac, i neumorno radi na stvaranju i organizacionom jačanju omladinskih organizacija na Kordunu. Učestvuje i u akcijama partizanskih odreda, i na taj način ličnim primjerom usmjerava omladinu u narodnooslobodilačku vojsku.

Aprila 1942. odlazi, s grupom partizana, po odluci CK KPH, s Korduna na područje Pokuplja i Žumberka, da u tim krajevima razvija NOP i da u neposrednoj okolici Zagreba, gdje se osjećao jak utjecaj Mačekove izdajničke politike, mobilizira hrvatski narod za oružanu borbu protiv okupatora i kvislinga. Milka u Žumberku postaje zamjenik političkog komesara 1. žumberačke čete. S jednim vodom čete i narodnim herojima Milanom Mraovićem Simićem i Pavlom Videkovićem vrši česte diverzantske akcije na pruzi Zagreb — Karlovac, uništava pojedina ustaška uporišta, šireći partizansku bazu sela Okića i Horvata. U Hrvatskom Leskovcu, zajedno s Milanom Mraovićem Simićem, razoružava željezničku stražu i zarobljava 9 domobrana sa 6 pušaka. Već poslije nekoliko borbi, postaje komesar 3. čete bataljona "Josip Kraš", s kojom vrši svakodnevne akcije u neposrednoj blizini Zagreba. Njena četa je kovač bratstva i jedinstva. U njoj su Hrvati i Srbi — sinovi Korduna, Zagreba, Pokuplja i Žumberka. Sa svojom četom uništava nekoliko vozova kod Zdenčine i Horvata, a u jednom od njih zarobljava dva policijska agenta i talijanskog vojnog atašea.

Milka je vješto manevrirala svojom četom, iznenađivala neprijatelja i pojavljivala se tamo gdje se najmanje nadao. Takva smionost stvarala je kod ustaša i domobrana veliku paniku i

prisilila ustaške vlasti da za izvjesno vrijeme, u augustu 1942. godine, obustave noćni saobraćaj na pruzi Karlovac — Zagreb, od 20 do 5 sati.

U novembru 1942. godine ova djevojka, u narodu poznata po velikoj hrabrosti i smjelosti, komesar na području Žumberka, Pokuplja i neposredne blizine Zagreba, postaje i član OK KPH za Pokuplje.

Upravo u to vrijeme, Milka po zadatku Partije drugi put napušta svoj kraj i odlazi na Kordun, gdje postaje sekretar Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Hrvatsku. Kao omladinski rukovodilac obilazi područje Korduna, Like, Pokuplja, Žumberka, Slavonije, Podravine i Kalnika, neumorno radeći na stvaranju organizacije SKOJ-a na terenu i u partizanskim jedinicama. Godine 1943. Milka je birana za predsjednicu Saveza antifašističke omladine Hrvatske. Nije bila rijetkost vidjeti je sa skojevcima i u raznim oružanim akcijama. Poznata je po spremnosti da krene na svaki put, u svako doba, i da prođe teritorij za koji se znalo reći: "Tuda nitko proći ne može". Uvijek je nalazila snage i mogućnosti za izvršenje postavljenog zadatka. Učesnik je 1 kongresa USAOJ-a, 1942, u Bihaću, i II kongresa USAOJ-a, 1944, u Drvaru.

Poslije oslobođenja zemlje, birana je na području Jastrebarskog i Samobora za narodnog zastupnika Sabora NRH i poslanika Savezne skupštine u pet saziva. Završila je Ekonomski fakultet, bila je podsekretar u Saveznom sekretarijatu za robni promet, predsjednik Saveznog komiteta za turizam, Član SIV-a, član Izvršnog vijeća Sabora Hrvatske, 20 godina je član CK KPH.

U toku NOR-a bila je vijećnik l, II i III zasjedanja ZAVNOH-a.

Živjela je u Zagrebu i bila je član Predsjedništva Republičkog odbora SUBNOR-a Hrvatske.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih visokih odlikovanja.

Narodnim herojem proglašena je 23. jula 1953. godine.