Rođen je 10. februara 1908. u Svetoj Trojici, Slovenačke Gorice, Slovenija.

Poslije završene gimnazije, Dušan se upisao na Pravni fakultet Ljubljanskog univerziteta i uključio u napredni studentski pokret. Još veću političku aktivnost je pokazao kao advokatski pripravnik u Celju, gdje je radio u naprednom radničkom pokretu. U Komunističku partiju primljen je 1937, i uskoro potom postao je Član Okružnog komiteta KPS za Celje.

Zbog njegovog neprekidnog rada u partijskim organizacijama, i zbog istupanja u akcijama koje je organizirao kao član Okružnog komiteta KPS, policija je počela da ga proganja. Godine 1940. morao je u ilegalnost.

Tada ga je CK KPS pozvao u Ljubljanu i povjerio mu odgovorne zadatke u ilegalnoj partijskoj tehnici, koja je tada doživljavala polet. U Ljubljani je Dušan najprije rukovodio prvom ilegalnom partijskom štamparijom, u kojoj su štampani "Delo", leci i brošure. Krajem

1940, počeo je da vodi partijsku štampariju u Sadinjoj Vasi, kod Ljubljane, koja je nazvana

"Tiskarna ljudske pravice". U toj štampariji je štampano više brojeva "Ljudske pravice", dva broja "Dela", sav materijal s Pete zemaljske konferencije KPJ, za CK KPJ broj "Proletera", i mnogo letaka.

Odmah, prvih dana okupacije, Dušan je postao vođa partijske, odnosno Centralne tehnike. Posebno je odgovarao za gradnju ilegalnih štamparija. Našao je prostoriju i sa suradnicima izgradio prvu ratnu podzemnu štampariju na periferiji Ljubljane, koja je nazvana "Podmornica". Djelatnost "Podmornice" je bila velika: više brojeva "Dela" i "Osvobodilne fronte", znatan broj brošura, pjesnička zbirka "Previharimo viharje", hiljade letaka koji su preplavljivali Sloveniju, i 10.000 fotografija palih junaka Slavka Šlandera i Ljube Šercera. Upravo u radu "Podmornice" je došao do izražaja Dušanov izvanredni talent učitelja.

Tipografe, koji su u najtežim uvjetima radili u vlažnom podzemnom rovu, stalno je obilazio, hrabrio ih i bio im najbolji prijatelj, a ujedno i uzor drugarstva, skromnosti i odanosti idealu za koji se borio, Druga štamparija, koju je Dušan organizirao u samom centru Ljubljane, bila je štamparija "Tunel", i za nju je Dušan izabrao kadrove i neprekidno surađivao s njima.

Godine 1942. Dušan je poslan na oslobođenu teritoriju, pa je i tamo — prije svega oko Kočevja — organizirao nove štamparije i punktove tehnike.

Oktobra 1942. CK KPS ga je, kao prekaljenog, politički izgrađenog komunista i dobrog učitelja, poslao s vrlo povjerljivim zadacima u štajersku. U Štajerskoj je teror okupatora bio najsvirepiji, pa stoga i politički rad najteži. Dušan je imenovan za zamjenika političkog komesara IV operativne zone i za člana Pokrajinskog komiteta KPS za Štajersku. Tu se, kao i u Ljubljani, vidjelo da je Dušan nenadmašan učitelj, koji je djelovao u prvom redu vlastitim primjerom — odanošću, drugarstvom, skromnošću i velikom hrabrošću, i u isto vrijeme izvanredno finim političkim osjećanjem.

Kad su Nijemci, 15. juna 1943, napali štab IV operativne zone, koji je tada bio na Dobrovljama, rafal je pogodio partizanku Veru Šlander; Dušan je priskočio da je povuče u zaklon, i pri tom je i sam smrtno ranjen.

Narodnim herojem je proglašen 20. decembra 1951. godine