spisak
Kovačević Goluba Miloš

Rođen je 1910. godine u Grahovu, Nikšić, Crna Gora.

U Grahovu je završio osnovnu školu, kao i dva razreda tada jedinstvene škole u Jugoslaviji — privatne gimnazije u Grahovu. Njen osnivač, rukovodilac i profesor bio je Nikola Kovačević, jedan od stvaralaca i organizatora KPJ u Crnoj Gori, kasnije poznati jugoslovenski revolucionar, škola je počela da radi 1922. godine, i njeni đaci stjecali su ne samo opća znanja, već i znanja o klasnoj borbi i revoluciji.

Tako je Miloš stekao prva revolucionarna saznanja i od tada ostao vjeran revoluciji, kao, uostalom, i niz drugih polaznika ove škole, ne samo iz Grahova, već i iz drugih krajeva Crne Gore.

Pošto nije imao materijalnih uvjeta za školovanje, 1927. godine, u 17. godini, stupio je u Podoficirsku školu u Bi leći, i odlično je završio 1930. godine. Službovao je u Tuzli, Travniku, Trebinju. Poslije dolaska u Trebinje, ne samo da se našao u sredini gdje se odvijala politička aktivnost KPJ, već je došao pod utjecaj poznate grahovske partijske organizacije, u kojoj su izuzetno aktivnu ulogu imali njegova braća i rođaci. Nekoliko godina pomagao je Savi Kovačeviću u organiziranju partijskog rada u bilećkom i trebinjskom garnizonu. Godine 1940; u trebinjskom garnizonu formirana je partijska ćelija, a za njenog pročelnika (sekretara) izabran je Miloš.

U aprilskom ratu, borio se na frontu prema Albaniji — na onom frontu gdje su, i pored opće izdaje u zemlji i rasula države i vojske, zahvaljujući komunistima, postignuti uspjesi. Poslije sloma i komadanja Jugoslavije, vratio se u Trebinje, odakle je uskoro, zbog ustaškog terora, morao s porodicom da pređe u Grahovo.

Aktivno je učestvovao u pripremi ustanka u Grahovu a 17. jula 1941. godine imenovan je za komandira čete u Grahovskom ustaničkom bataljonu. Ta četa je 17. jula napala Talijane u Bari Grahovskoj, a 22. jula učestvovala u napadu na Grahovo, po čijem je oslobođenju zatvarala pravac Grahovo — Risan. Poslije jenjavanja ustanka, član je rukovodstva Barskog gerilskog odreda. Vrijedno je radio na pripremama borbe, kao i na suzbijanju utjecaja petokolonaških elemenata.

Kao iskusnog vojnika, koji se istakao u aprilskom ratu i u trinaestojulskom ustanku, s vodom boraca uputili su ga ne sektor Gacka, da zajedno s oko 270 Crnogoraca i s hercegovačkim jedinicama učestvuje u napadu na okupatorski garnizon. U pljevaljskoj bici zamjenik je komandira čete u bataljonu "Peko Pavlović". U ovoj borbi ponovo je zapaženo njegovo junaštvo. Pošto je bio ranjen, vraćen je na teren, i do maja 1942. godine radio je u štabu grahovskog bataljona i MK KPJ Grahovo. Uporno se angažirao na raznim vojnim, političkim i drugim zadacima, na učvršćenju vojnih jedinica, pozadine, narodne vlasti i društvenih organizacija, na razbijanju "pete kolone".

Kada je, 12. juna 1942. godine, formirana 5. proleterska brigada, postavljen je za zamjenika komandira 1. čete 3. bataljona. Na toj dužnosti ostao je do augusta iste godine, i učestvovao u

borbama na tromeđi Crne Gore, Bosne i Hercegovine, na Zelengori, i na pravcu proboja brigade za Bosansku krajinu. Do formiranja divizija, najprije je zamjenik komandanta Kupreškog partizanskog bataljona, a potom komandant Prozorskog partizanskog bataljona. Uspješno je radio na učvršćenju svih ovih jedinica.

Novembra 1942. godine imenovan je za komandanta Mostarskog bataljona 10. hercegovačke brigade. Od tada se ovaj poznati junak, divni drug i starješina još više ističe. Bataljon i njegov komandant se ističu u zauzimanju Turbeta, u borbama na pruzi Sarajevo —Brod, i u zauzimanju Žepča. Za uspjeh kod Žepča pohvalio ih je Vrhovni komandant. U čuvenom napadu 3. divizije na Prozor, s pravca napada 10. hercegovačke, prvi je prodro sa svojim bataljonom. Poslije toga, slijede izuzetno teške borbe u dolini Neretve. Miloš je uvijek prvi. Poginuo je u jednom od žestokih juriša protiv četnika i Nijemaca, kod Konjica, 26. februara 1943. godine, na čelu bataljona. Tako je herojski završio život jedan od dvanaestoro braće i bratučeda Kovačevića iz Ćeline kod Grahova, čuvenih komunista i junaka NOR i revolucije.

Narodnim herojem proglašen je 24. jula 1953. godine.

spisak