Rođen je 3. ožujka 1919, u Kusonjama, Pakrac, Hrvatska, u siromašnoj porodici pružnog radnika. Otac mu je imao šestoro djece. Doselio se iz Like nadajući se boljem životu u plodnoj Slavoniji; međutim i tu je morao voditi težak život najamnog radnika. Marko je u školi bio odličan učenik, ali ga je poslije završene osnovne škole otac bio prisiljen dati u nauk. Opančarski zanat učio je u Pakracu. Još od prvih dana šegrtovanja uočio je koliko je težak život radnika. U trećoj godini šegrtovanja počeo je odlaziti u radničku čitaonicu. Gotovo cijelo slobodno vrijeme je provodio u njoj. Poslije završenog zanata, kao mladi opančarski pomoćnik učlanio se u sindikat, koji djeluje u okviru čitaonice. Jednog dana upali su u čitaonicu žandari i uhapsili sve koji su se u njoj nalazili. Među uhapšenima bio je i Marko Končar. Kada je izišao iz zatvora, majstor ga je otpustio, rekavši da u svojoj radionici neće da trpi komuniste.

Tražeći posla, Marko Končar se našao u Bosanskoj Dubici, gdje se zaposlio u radionici u kojoj je već radilo dvadesetak radnika. Poslije nekoliko mjeseci, u Bosanskoj Dubici osnovana je URS-ova organizacija. Na osnivačkoj skupštini, izabran je Marko Končar za sekretara Podružnice kožara. Od tog dana on se predaje sindikalnom radu, a njegov autoritet među radnicima neprestano raste, Kratko vrijeme poslije osnivanja sindikalne organizacije u Dubici, počinje Štrajk kojim rukovodi Marko Končar. Pregovori s poslodavcima nisu uspjeli, a poslije neuspjelih pregovora intervenirala je žandarmerija. Radnici su dali otpor, ali kada su žandari dobili pojačanje, štrajk je bio skršen. Među ostalima, bio je uhapšen i Marko Končar. On je protjeran iz Dubice, i u lancima doveden u Pakrac, gdje je pušten na slobodu. U sprovodnici je bilo podvučeno crvenom olovkom: "Pazi, komunistički agitator". Godine 1939. odlazi na odsluženje vojnog roka, u Banja Luku. Ubrzo dolazi u sukob s kaplarima; da ga kazni, kapetan mu je dao da timari najopasnijeg konja, koji je već ubio nekoliko vojnika. Od udarca koji mu je zadao konj, Marko se našao u Vojnoj bolnici u Zagrebu. Odležavši nekoliko mjeseci u bolnici, otpušten je kao privremeno nesposoban. Vraća se 1940. u Pakrac, gdje je bio veoma živ politički rad. Naročito su bile aktivne organizacije Komunističke partije, a radnička je čitaonica postala centar djelovanja i glavno mjesto sastajanja. Marko Končar se odmah uključuje u rad omladine, te se ubrzo ističe svojom revolucionarnosti). Iste godine primljen je u SKOJ.

Okupacija Jugoslavije zatekla ga je u Pakracu. Marko Končar postaje sekretar skojevske organizacije, i radi užurbano na pripremanju ustanka. Poslije osnivanja partizanske grupe na Begovači, svi istaknuti komunisti napuštaju Pakrac. Marko Končar ostaje, po zadatku, u Pakracu, ali ga je ubrzo otkrio ustaški tabornik Petar Nemet, koji je bio poznat po upadima s svojim ustašama u okolna sela i ubijanju nedužnog stanovništva. Končar je uspio pobjeći iz kuće, vidjevši ustaše koje su se približavale. Iste noći priključio se psunjskim partizanima na Begovači. U strahu od Nemeta i njegovih ustaša, po šumama je bilo mnogo seljaka koji su tražili pomoć od, tada još malobrojnih, partizana. Krajem 1941, Štab psunjskih partizana donio je odluku da se Nemet mora ubiti. Taj je zadatak dobio Marko Končar. On je, s još jednim drugom, ušao u Pakrac i hladnokrvno, pored stražara, ušao u bolnicu u kojoj se nalazio Nemet. Ušao je u njegovu sobu i opalio nekoliko hitaca. Vjerujući da ga je ubio, pošao je

istim putem nazad, ranivši na izlazu dva stražara. Mirno je izašao iz Pakraca, da ga nitko nije zaustavio, iako su ga mnogi mještani prepoznali.

U ožujku 1942. ustaše su se spremale na pohod protiv psunjskih partizana. Pošto je s partizanima bilo mnogo izbjeglica, odlučeno je da bataljon brani prilaze Psunju sve dok se izbjeglice ne smjeste na sigurno mjesto. Tih je dana Marko Končar, na prijedlog komesara bataljona Mirka Kljajića, primljen u Komunističku partiju. Dobio je konspirativno ime Bura. 23. ožujka 1942. godine krenula je kolona od oko 800 ustaša prema Begovači, po kojoj je već tukla artiljerija iz Lipika i Pakraca. Na Begovači je bilo oko četrdeset partizana. Razvila se borba, a poslije nekoliko sati, komandant Vicko Antić izdao je naređenje za povlačenje iz obruča. Glavnina se već povukla, a kada se spremala za povlačenje i zaštitnica, u kojoj se nalazio i Marko Končar Bura, neprijateljski rafal ga je ubio. Poginuo je na svoj rođendan, u 23. godini.

Narodnim herojem proglašen je 23. srpnja 1952. godine.