Rođena je 29. juna 1926. u malom istarskom selu Zarečju (Pazin). Nakon završetka pučke škole, nije zbog siromaštva mogla nastaviti školovanje, nego je pomagala ocu da obavlja krojačke poslove. Otac joj je bio napredno orijentiran, pa je to prenosio i na Olgu.

Narodnooslobodilački pokret je počeo pomagati 1941, a kuća njezina oca pretvorena je u partizansku bazu. Tu su se sabirala razna materijalna sredstva za NOP, održavali sastanci partijskih aktivista, održavala kurirska veza. U organiziranju i izvršenju tih poslova Olga je bila neumorna: šila je odjeću za partizane, vršila kurirsku službu, prikupljala hranu i lijekove. Uskoro je primljena i za člana SKOJ-a. Njen put slijedile su mnoge istarske omladinke. Godine 1943. odlazi u Gorski kotar i bori se u redovima primorsko-goranskih jedinica. Pohađa političke kurseve, kako bi stekla što više znanja. U maju 1943. godine vratila se u rodni kraj i pomagala organiziranje omladine i žena u NOP. Zajedno sa svojim ocem, 16. juna (lipnja) 1943. godine primljena je u Partiju u partizanskoj vojnoj bazi kod sela Brgudca, pod Planikom. Međutim, mogla je raditi samo nekoliko mjeseci. Osmog oktobra 1943. njemački fašisti opkolili su njenu rodnu kuću i uhapsili je zajedno s bratom i ocem. Istog dana strijeljali su na pazinskom groblju Olgu i oca. Brata su odveli u logor Dahau. Njenu majku također su uhapsili i odveli u logor. O i Olginoj smrti sačuvana je i legenda. Kada su je htjeli pomilovati, govoreći joj da je još mlada i da se može promijeniti, ona im je odgovorila: "Jedna mlada skojevka ne mijenja se nikad". List "Glas Istre" pisao je 3. XII 1943. o njenoj pogibiji i pogibiji njenog oca:

"Pošli su da rade u Istri za Istru, za slobodu, za naš narod, pošli su u borbu, i sada ih više nema. Švapski fašistički razbojnici su ih strijeljali. Drug Ban i njegova kći dali su najveću žrtvu, dali su živote svoje za Istru, za slobodu, za svoj narod".

Proglašena je narodnim herojem 26. septembra 1973. godine.