Rođen je 7. listopada 1916. godine u Koturiću, Daruvar, Hrvatska. Nekoliko godina pred rat, završio je zrakoplovnu školu i postao aktivni podoficir — neletač u zrakoplovstvu bivše jugoslavenske vojske.

Travnja 1941. godine, prilikom napada na Jugoslaviju, pada u njemačko, a zatim u talijansko zarobljeništvo (Sarajevo, Beograd), odakle poslije nekoliko mjeseci bježi i vraća se kući, u Koturić; u Ravnoj gori nalazi sigurno sklonište od iznenadnih ustaških napada. Listopada 1941. pristupa NOP-u; radi na organiziranju dojavne službe i smještanju rezervnih namirnica i odjeće. Poslije uspostavljanja veze s rukovodiocima NOP-a, sudjeluje i u akcijama prikupljanja oružja i municije, i organizira ljude za oružani otpor.

Prosinca 1941. godine pristupa Papučkoj četi Slavonskog NOP odreda. Krajem 1941, i početkom 1942. godine, postavljen je za kurira između Sunjske i Papučke čete, a istovremeno radi i na novoj mobilizaciji ljudi za vojsku. Veljače 1942. godine, vraćen je u jedinicu i postavljen za komandira 3. čete 2. bataljona Slavonskog NOP odreda, u kojoj je, svibnja iste godine, na Vranom Kamenu, primljen u KP Jugoslavije. Kasnije je bio komandant 3. bataljona Slavonskog NOP odreda (od svibnja 1942. godine), 2. odreda Treće operativne zone (od sredine 1942. godine) i 16. omladinske brigade "Joža Vlahović" (od proljeća 1943. godine). Poslije toga, bio je operativni oficir divizije, pa zamjenik i, najzad, vršilac dužnosti komandanta 12. divizije.

Sudjeluje, kao borac papučke oružane grupe, u akciji na Bučju, i u napadu na selo Vrhovce, 1941. godine. Kao komandir čete sudjeluje u borbama na Bastaima i Popovcima, i u ofanzivi koju je neprijatelj poduzeo protiv slavonskih partizana, travnja 1942. godine. Već je u tim prvim borbama bio zapažen kao hrabar i odvažan borac. Poslije borbi za Džulovac i Sirače, predvodi, kao komandant, bataljon u rušenju željezničke pruge Beograd-Zagreb. Često izvodi napade na tu, za okupatora važnu, saobraćajnicu, tako da je neprijateljski transport na toj pruzi bio često u prekidu. Uspješno vodi Omladinsku brigadu u borbama za Voćin, Okučane, Viroviticu i Garešnicu. Radovan Knežević je pokazivao ne samo vještinu komandanta, već i neustrašivost čovjeka-borca; zato ulazi u red istaknutih junaka Slavonije. Svojom borbenošću i komandantskim sposobnostima, znatno je doprinio uspješnim borbama njegovih jedinica.

Poslije rata, bio je komandant divizije, pomoćnik načelnika uprave u DSNO, komandant vojnog odsjeka i na drugim dužnostima u JNA. Živi u Beogradu, kao penzionirani general-major.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih odlikovanja.

Narodnim herojem proglašen je 27. studenog 1953. godine.