Rođen je 30. septembra 1912. godine u Ploči, Gračac, Hrvatska. Potiče iz zemljoradničke porodice. Osnovnu školu pohađao je u selu, a poslije završetka četiri razreda gimnazije u Gospiću roditelji su ga, po nagovoru seoskog popa, poslali da uči bogosloviju. Međutim, on ubrzo napušta bogosloviju. Tražeći bolje uvjete života, roditelji su mu se 1929. preselili iz Like u Novu Gradišku, gdje je Mirko nastavio da pohađa i gimnaziju, koju završava 1933. s vrlo dobrim uspjehom. Poslije toga. vanredno je studirao pravo i diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a zatim se zaposlio kao advokatski pripravnik u Novoj Gradiški.

Još kao mladić, Mirko se oduševio marksizmom i materijalističkom filozofijom, a zatim i komunističkim idejama. Pristupio je revolucionarnom radničkom pokretu i postao aktivan borac za prava radničke klase. Dobivši povjerenje Partije, primljen je 1935. godine u KPJ. Neumorno radi na stvaranju i jačanju partijskih organizacija u Novoj Gradiški i po okolnim selima. Okuplja oko sebe radnike, intelektualce i omladinu i aktivira ih u borbi protiv tadašnjih vlastodržaca. Živi samo za revoluciju. Liniju Partije uporno i sistematski sprovodi i preko URS-ovih sindikata, lijevo orijentiranih organizacija HSS-a, preko organizacije Seljačkog kola i Seljačke sloge i u raznim kulturnim i sportskim društvima. U tom radu postigao je značajne rezultate.

Godine 1939. Mirko je postao sekretar Kotarskog komiteta KPH za kotar Nova Gradiška, a na pred log Rada Končara, sekretara CK KPH, na l okružnoj konferenciji, 23. marta 1940, izabran je za političkog sekretara OK KPH za okrug Nova Gradiška. Poslije toga, sjedište ovog komiteta premješteno je iz Pakraca u Novu Gradišku. Neumornim radom i vještim rukovođenjem partijskim organizacijama postao je duša Okružnog komiteta. A svi oni s kojima je dolazio u dodir voljeli su ga i cijenili. Kao delegat partijske organizacije Nove Gradiške, učestvovao je na V zemaljskoj konferenciji KPJ, održanoj od 19. do 23. oktobra 1940. u Zagrebu. Neposredno pred rat, zbog revolucionarnog rada, bio je uhapšen, ali je brzo pušten zbog nedostatka dokaza.

Pošto je bio mobiliziran u jugoslovensku vojsku, aprilski rat zatekao je Mirka u Bosni, odakle se, preodjeven u hodžu, vratio, oko 20. aprila 1941, u Novu Gradišku. Odmah je, u veoma teškim uslovima ilegalnog rada, počeo da priprema oružani ustanak na području Nove Gradiške. Neumorno uspostavlja veze i priprema partijske organizacije i kadrove za oružanu borbu. Štampa i rastura ilegalne partijske materijale. Takvim svojim radom postao je najaktivniji i najistaknutiji organizator oružane borbe na području Psunja.

U drugoj polovini maja 1941. ustaše su uspele da uhapse Mirka, zajedno s većinom članova OK. U zatvoru je mučen. Da bi postigli cilj i slomili ga, ustaše su ga dovodili kući i mučili pred ocem. Promatrajući ta mučenja, otac mu je paraliziran, ali je Mirko junački sve izdržao, tako da ustaše od njega nisu uspele ništa da saznaju. Iz Gradiške prebačen je, 2. juta 1941, u Slavonsku Požegu, gdje mu je sudio ustaški prijeki sud, ali je zbog pomanjkanja dokaza i hrabrog i vještog držanja vraćen natrag u zatvor, u Gradišku. Izdržavši sva mučenja, uspeo je, u jesen te godine, s još dva druga, da pobjegne iz zatvora i da se prebaci na Psunj, u Psunjsku partizansku grupu.

Našavši se na slobodi, Mirko nastavlja neumorno da radi na jačanju partijskih organizacija na području Psunja i povezivanju svih partizanskih grupa u Slavoniji, njihovom omasovljenju, stvaranju partizanskih jedinica i njihovom aktiviranju u oružanim akcijama. U prvoj polovini januara 1942. postao je politički komesar 1. čete Slavonskog NOP bataljona, a 20. marta postavljen je za političkog komesara 1. slavonskog bataljona 1. slavonskog NOP odreda. Nije dugo ostao na toj dužnosti. Poginuo je 2. aprila 1942. na Gradini (Psunj), iznad sela Bobare, zajedno s još šest partizana, u iznenadnom napadu ustaša na njegov bataljon.

Narodnim herojem proglašen je 27. novembra 1953. godine.