Rođen je 2. decembra 1920. godine u Donjem Selištu, Glina, Hrvatska. Potječe iz siromašne seljačke porodice. Osnovnu školu je završio u svom selu, a dva razreda gimnazije u Glini. U Zagrebu je učio mašino-bravarski zanat. Poslije završene škole, radi u Zagrebu, a izvjesno vrijeme i u Karlovcu. Još za učenja zanata, Baltić se upoznao s naprednim omladinskim i radničkim pokretom, u kojem aktivno radi od 1936. Posebno je aktivan u URS-u, u podružnici metalaca. Kao zapaženi omladinac u radničkom pokretu Zagreba, primljen je 1938. u SKOJ. On je jedan od organizatora štrajkova, demonstracija i raznih drugih političkih akcija koje je pokretala i vodila KPJ, čiji je član i postao, juna 1940. Iste godine izabran je i za člana MK SKOJ-a u Zagrebu. U prvomajskim antiratnim demonstracijama ističe se rukovodilac SKOJ-a Baltić. Zbog njegove aktivnosti, policija ga hapsi i proganja iz Zagreba na tri godine. Međutim, on se ubrzo vraća u grad, i živi u njemu polulegalno, ne prekidajući rad u radničkom pokretu, do aprila 1941. godine.

Odmah poslije okupacije zemlje, po odluci CK KPH; Milutin odlazi u rodni kraj, da na glinskom kotaru u novim uslovima pomogne radu partijskih organizacija. Kako su ustaše i u ovom kraju počele da hapse i ubijaju komuniste i sve ostale napredne ljude, te masovno ubijaju srpski narod, rad komunista bio je izuzetno težak. Iskusni ilegalac Baltić postaje, već u maju, član Kotarskog komiteta KPK za Glinu. On svakog dana odlazi u sela; uz pomoć ostalih komunista, upozorava ljude da ne vjeruju ustaškoj vlasti, da čuvaju oružje i pripremaju se za ustanak. Milutin održava stalne veze s OK KPH u Karlovcu. Predstavnik je KK KPH Glina na Okružnom partijskom savjetovanju predstavnika kotarskih komiteta KPH Vojnića, Vrginmosta i Gline, 19. i 20. jula 1941, u šumi Abez kraj Vrginmosta, gdje je, uz prisustvo sekretara CK KPH Rada Končara i člana CK KPJ Josipa Kraša, donesena odluka o podizanju ustanka na Baniji i Kordunu. Tu odluku sutradan prenose on i Ranko Mitić predstavnicima komunista KK KPH Glina, okupljenim u šumi Žarkovac, nedaleko od Gornjeg Selišta. Tada je i donijeta odluka da oružane akcije u Baniji počnu 23. jula. Baltić učestvuje i u organiziranju prvih partizanskih jedinica u Baniji. On radi i na stvaranju prvih organa narodne vlasti, i u akcijama prvih banijskih partizana protiv ustaša, žandara i domobrana, Milutin je davao primjer hrabrosti i požrtvovanosti. Već na Prvoj konferenciji vojno-političkih predstavnika Korduna i Banije, 19. i 20. septembra 1941, u selu Džodani, u Petrovoj gori, on podnosi izvještaj o razvoju i rezultatima NOP-a na području Petog i Šestog rejona. Dvadeset trećeg oktobra postaje član OK KPH za Karlovac, a u prvoj polovini decembra izabran je za sekretara OK SKOJ-a za Karlovac. Milutin obilazi cijelo područje Korduna i Banije, usmjerava rad skojevskih organizacija i učestvuje u borbama partizanskih jedinica.

U januaru 1942, rukovodi desetodnevnim partijskim kursevima, a početkom februara, po odluci OK KPH za Karlovac, odlazi s Korduna u Drežnicu, da pomogne drežničkim komunistima. Obilazi nekoliko partijskih organizacija u Gorskom kotaru, i pomaže MK KPH za Drežnicu. Ponovo se vraća na Kordun, da bi već u martu, na Drugoj okružnoj konferenciji KPH za Karlovac, podnio izvještaj o radu skojevske organizacije u karlovačkom okrugu. Do prelaska na rad u Pokrajinski komitet SKOJ-a za Hrvatsku, Baltić rukovodi i skojevskom organizacijom na Baniji. Oktobra 1942, odlazi po zadatku u okupirani Zagreb, gdje je rukovodilac Povjerenstva Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Hrvatsku. Tu uspješno radi u vrlo teškim ilegalnim uslovima sa skojevskom organizacijom Zagreba i sjeverne Hrvatske.

Godine 1943, Milutin je i član Povjerenstva CK KPH za sjevernu Hrvatsku i Zagreb. Na dužnosti sekretara Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Hrvatsku neumorno radi na jačanju i širenju skojevskih organizacija do kraja rata.

Poslije rata, Baltić je sekretar Gradskog komiteta Narodne omladine Beograda, član CK Narodne omladine Jugoslavije, ministar za rad vlade NRH, organizacioni sekretar Gradskog komiteta SK Zagreb, član Izvršnog vijeća Sabora, državni sekretar za robni promet Hrvatske, predsjednik Odbora za privredu i potpredsjednik Vijeća Saveza sindikata Hrvatske, član CK KPH i CK SKJ, član Predsjedništva vijeća Saveza sindikata Jugoslavije i predsjednik komisije za društveno-ekonomske odnose, razvoj privrednog sistema i dugoročnu ekonomsku politiku Predsjedništva CK SKJ.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941 i drugih visokih odlikovanja.

Narodnim herojem proglašen je 29. novembra 1953. godine.