Rođen je 7. jula 1921. godine u selu Brusnik, Bitolj, Makedonija, u siromašnoj zemljoradničkoj porodici.

Poslije završetka osnovne škole, pošto nije imao uvjeta da nastavi školovanje, radio je kao poljoprivredni radnik, uglavnom kod imućnijih seljaka. Početkom 1941. godine, radio je u omladinskoj grupi u selu Brusnik. Osuđivao je režim i ukazivao na budućnost radničke klase i seljaštva, kao i na potrebu organiziranog rada i ostvarenja ciljeva i zadataka Komunističke partije. Iste godine postao je član SKOJ-a.

Poslije okupacije zemlje u selu se razvija antifašistički pokret, i Vasko se aktivno angažira u akciji prikupljanja oružja, municije i druge opreme potrebne za formiranje partizanskog odreda.

U prvoj polovini 1943. godine, on je već komandir voda u Odredu i član KPJ. Odred je jačao u akcijama i povećavao se, a u narodu je istovremeno raslo pouzdanje i vjera u budućnost. Svojim komunističkim osobinama, hrabrošću, vedrinom i snalažljivošću u teškim situacijama, Vasko je stekao veliko povjerenje svojih drugova i ubrzo postao komandir čete, a zatim i komandant bataljona. U bataljonu je vladalo drugarstvo, međusobno povjerenje i spremnost za ispunjenje i najtežih zadataka.

U suštini, to su bili osnovni činioci koji su doprinijeli postizanju uspjeha. Uspješno su izvođene razne akcije, počevši od smjelih prepada, zasjeda, u kojima je točno bilo određeno mjesto za svakog borca, bombaša, puškomitraljesca, To je osiguravalo da se uvijek postigne uspeh i prisiljavalo njemačke i bugarske vojnike na predaju.

Tako se u borbi Vasko sve više razvija u istaknutog vojnog rukovodioca. Njegova borbenost, drugarski odnos s borcima, zatim izvanredna hrabrost i samoinicijativnost povećavaju njegov autoritet.

Kao komandant bataljona u 3. makedonskoj udarnoj brigadi, postiže velike uspjehe u žestokim borbama u proljetnoj ofanzivi 1944. godine, naročito kod Novog Sela, Ristovca, na Krivoj Reci, na Liscu, Plačkovici i Ogražden-planini. Uporedo s mnogim pobjedama, formiraju se nove jedinice, i Vasko postaje komandant 4, zatim 5, pa 7. brigade i 49. divizije.

Poslije oslobođenja zemlje, zauzima odgovorne komandne dužnosti u JNA, kao komandant armije u činu generalpukovnika.

Biran je za poslanika Republičkog sobranja Makedonije i Savezne skupštine i za člana CK SKM. Poginuo je, nesretnim slučajem, kod Makedonskog Broda, 3. februara 1977. godine.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih odlikovanja.

Narodnim herojem proglašen je 29. novembra 1953. godine.